Proljetni vjetar džentlmenski ljulja grane,
A maslačci pomno osluškuju
Svaki šapat uzdignute glave.
Sunce nebeskim drumovima
Ponosno zrake svoje sije,
A dječji osmijeh iz pozadine
Stotine odgovora o životu krije.
Kotrlja se život,
Kotrlja, ma gdje god da si.
Vrijeme je nestašno,
Ono nema milosti.
Tko nam to slaga
Da u životu
Sve mač s’ dvije oštrice je?
Ovdje, nikakvih oštrica ni na vidiku,
Osim nezadovoljstva.
Kloni se zato čovječe njih,
Kloni se mrguda što samo
Kaldrmom gaze,
Što ne znaju ni
Za pobjedu, ni za poraze.
Kloni se, čovječe,
Zaobiđi one,
Kojima je u pijesku glava,
Ne znaš ni dal’ su budni,
Nit’ dal’ im se spava.
Klonit se treba
Nezahvalnih putnika kroz vrijeme,
Koji ne ostavljaju nikakav trag,
Već samo za sobom vuku svoje breme.
Nit’ čim očarani,
Nit’ čim razočarani,
E takve zaobiđi!
