IAN FELICE – „IN THE KINGDOM OF DREAMS“ (2017)
AUTOR NA DUGE STAZE
SANJIN ŠTRBAC
Nakon objavljivanja ovogodišnjeg albuma prvenca Ian Felicea, pjevača i gitariste već čuvenih The Felice Brothers , jedne od najboljih i najinovativnijih ali i najneotradicionalističkih američkih grupa u 21. vijeku ,može se reći da je uz The Duke and the King, grupu Simone Felicea, nekadašnjeg bubnjara i pjevača u matičnom bendu i njegove solo radove ,ova porodica posebna pojava u američkoj popularnoj muzici. Trenutno im mogu samo parirati braća Luther i Cody Dickinson sa svojim čitanjem bluesa ili garažnog zvuka ili nešto stariji Dave i Phil Alvin. Ima ih još ali izabrao sam ove kao primjer.Ovaj uvod pomalo podsjeća na „Jahače na duge staze „ Walter Hilla.
The Felice Brothers su formirani 2005. godine i iza sebe imaju devet odličnih albuma sa isključivo njihovim materijalom.Potiču sa Catskill planine a prve nastupe su imali po barovima ili uglovima ulica New Yorka. Njihov zvuk se može opisati kao kombinacija country, folk muzike sa dosta rnr uticaja. Vjerovatno neću biti prvi koji će njihov zvuk opisati kao zvuk grupe koja je fantastično ,svjesno ili nesvjesno nastavila tamo gdje je stala grupa The Band, jedna od najvećih grupa u istoriji rokenrola a ima podosta grupa na aktualnoj sceni koje možemo proglasiti kao bendove na koje su uticali The Band. I u njihovom raspojasanijem izdanju kao u „The Weigt“ ili najnježnijem, kao u „It makes no difference“. Fantastično muzičko međusobno razumijevanje, ogroman broj snimki,saradnja sa najvećim muzičarima te epohe, svestranost Helma, Danka, Robertsona ,Manuela i Hudsona,baratanje sa dosta instrumenata, poznavanje tradicije od Kanade do Juga USA. Da ne govorimo o njihovom radu sa Dylanom u Big Pinku jer je i Dylan sa svojom poetikom, poimanjem folk i električne folk muzike i načinom konstrukcije pjesama značajno uticao na zvuk The Felice Brothersa. Od novijih izvođača možemo ih usporediti sa Violent Femmes ili The Boiled In Lead.Priče koje ih zanimaju su ljubav i izdaja, odmetništvo i sloboda , junaštvo i individualizam, ali i mračnije strane života, mržnja, nasilje, zlo, prevara. Pjesme „Frankies Gun“ i „Whiskey in my whiskey „ su među desetinama drugih , ostale kao najviše zapamćene. Albumi „Yonder is the Clock „(2009.) i „The Felice Brothers“(2008.) su vrhunac njihovog stvaralaštva ali poslednji radovi „Favorite waitress „(2014) i „Life in the dark „(2016) su sjajni albumi. Treba spomenuti i trećeg brata Jamesa koji na svojoj harmonici može da perfektno odsvira razne žanrove od tex – mexa, polke, irskih narodnih pjesama (u nekoj pjesmi podsjete i na The Pouges) ,valcera ,cow- punka, pjesme koje su se plesale u ambarima.Sa violinistom i odličnim bubnjevima (korištenim u tradicionalnom obliku) taj zvuk harmonike od svake pjesme čini nešto više odklasične pjesme i daje joj posebnu snagu,harmoniju i dubinu. Zanimljiv je i nadimak njihovog basiste Josh Rawsona, „Christmas Clapton“. Od zvuka koji spaja rokerski bunt i prkos sa fantastično iskorištenim tradicionalnim i neotradicionalno odsviranim instrumentima, od priča koje su prkos puritanskoj strogoći kao još jedan dio tradicije ,od mračnih balada do veselih raspjevanih i rasplesanih pjesama ,The Felice Brothers su definitivno jedna od najboljih američkih grupa danas.
Simone Felice,vođen nekim drugim interesima ,prvenstveno ljubavlju prema soul muzici ikantautorima sa Zapadne obale,osniva grupu „The Duke and The King“ , prvi album koji je sa oduševljenjem prihvaćen od kritike i publike „Nothing gold can t stay „(2009.) i potonjim „Long live the Duke and the King „(2010). i „The Duke and The King“(2011.). Grupa je nazvana po šekspirijanskoj putujućoj glumačkoj družini iz romana „Avanture Haklberija Fina“ Mark Twaina .Da napomenem , da je Simone hvaljeni romansijer i pjesnik. Ta muzika je akustična , senzibilna, sjetna i jako zanosna. Kao primjer , možemo uzeti pjesmu „Shine on you“. Njegova solo karijera je jako bogata,četiri albuma sa jednim duplim live albumom.“ Simone Felice“ (2012.) ,“Strangers „(2014.) i „From the Violent banks of Kaaterskill“(2015) su sjajni albumi ,puni osebujnih likova,nesrećnih („Courtney Love“ ) ali i srećnih,punih dubokih emocija ,pažljivog naratorskog talenta ,predivnih ,akustičnih melodija , elegancije, uzvišenosti, istančane kreatorske sposobnosti uz rame sa velikim prethodnicima čije uticaje možemo prepoznati. Odmjerenim ,otmjenim, glasom pjeva pjesme koje neke podsjećaju na James Taylora, neke na Laurel Canyon ekipu, sa uzorima raznoraznim od Guy Clarka , Townes Van Zandta, Steve Earla do David Bowiea i Neil Younga. Pamtimo naslove kao „You & I belong“ ili „If you go to L.A.“.
Tu stižemo do ovogodišnjeg albuma Ian Felicea , jednog sjajnog rada koji nam predstavlja samostalnog i samosvojnog autora sa već izgrađenim stilom,punog ideja,vizija,maštanja,snova,priča,reminiscencija,retrospekcija, introspekcija,sjećanja,komentara na javni i politički život,zainteresiranog za put kojim ide njegova zemlja, spremnog da kaže da nije zadovoljan putem kojim ide njegova okolina,ljudi koji ga okružuju, punog strahova koji se tiču budućih dana, sa dirljivim posvetama . Sve to ispričano na dylanovski način ,sa mnoštvom stihova,riječi,slika,opisa,citata,lirskih mozaika ,ličnosti,stvarnih ili izmišljenih , alegorija, metafora, aluzija, duhovitih ili ironičnih sličica,sa svojim osebujnim rokerskijim vokalom od brata Simonea, praćen uglavnom akustičnom gitarom, a diskretno klavijaturama, bubnjevima,bas gitarom. Na okupu su braća , Simone je producirao album, čini se bez velikih mješanja, a odsvirao je i bubnjeve. Brat James je svirao klavijature a tu su i bas i klavijature ostalih članova The Felice Brothersa.
Ian,student umjetnosti u mlađim danima ,kao i mnogi veliki rokeri ,svoj album vidi kao „The kingdom of dreams“ , neko imaginarno mjesto , zaklon u kojem bi živio i sklonio se od strahota velikog svijeta, prepušten svojim sjećanjima, maštanjima i ljudima do kojih mu je stalo. „If i would be a king ,all the bells will ring“.
Turneja koju je imao 2016. sa matičnim bandom se poklapala sa predsjedničkim izborima u USA koji su ga poprilično zabrinuli ,to opisuje u pjesmi „21 st Century „ u kojoj izjednačuje psihičku bolest jednog mladića sa političkom situacijom na univerzalnom nivou.Mnoštvo slika, metafore sa vanzemaljcima koji sleću na izborni dan,koji su njegovoj majci ukrali oprani veš,momkom koji nije uzeo svoju terapiju, lijekovi na holivudskim brdima, pitanje je da li je njegova djevojka gurnuta u prljavi kanal ili fontanu punu šampanjca i sa mnoštvom drugih filmskih slika, briljantno nalik Bob Dylanu “Oh, me,the Joke s on me , in the 21 st century“.
Pjesmu „In memoriam“,dirljivu baladu, praćenu akustičnom gitarom je otpjevao u čast svog očuha ,uspomena na događaj kada je bio dijete.
Sjetnai predivna „Sings of the springs“ je radovanje novom dobu i ljubavna pjesma ,sa klavirom , bubnjem.“All the signs of spring are here again“
„Road to America“ sa akustičnom gitarom, bubnjem i pratećim vokalima je opet, jedna metafora na život u Americi , i šta bi sve bilo na putu za Ameriku, tu su ljudi koji slušaju Velvet Underground, čilslidersice, političari i biznismeni, Walt Disney, Miki Maus i Paja Patak, i cijeli niz svakojakih pojava i ljudi.
„Water street“ je nježna pjesma o roditeljstvu,braku i strahovima koje nosi budućnost za jednog oca, pjesma dirljiva i autobiografska, ne jedina naravno.
Na kraju , puna simbolika „In the final reckoning“, pjesma komponovana u stilu Leonarda Cohena , sa sjajnim klavirom koji je pratnja. Fantastično.
Ian Felice voli da naglasi da je većina pjesama o djetinjstvu i sjećanjima na rodnu varošicu Palenville u kojoj je rođen i proveo mladost . Zanimljivo je da braća žive i danas u tom mjestašcu.
Po snazi vizije jednak ili blizak Bob Dylanu, Lou Reedu, Leonard Cohenu , po emotivnosti Gene Clarku ili Neil Youngu.
Jedan veliki autor je svoje umijeće dokazao na svom prvom albumu koji zaslužuje punu pažnju ,koji će ostaviti veliki trag u ovoj sezoni ali i onima koje dolaze. Jedinstven stil, briljantan smisao za pisanje pjesama, oživljavanje sjećanja, stvaranje novih svijetova, opis današnjice. Krhki čovjek sa velikom unutrašnjom snagom i ogromnim darom da kreira muziku. Žanrovska muzika ali muzika autora.
