NEMA SAMO STOKA PEČAT NAVRH ČELA
Za čijom dušom noćas plaču žice
i mjesečev bodež čije grlo traži?
Čije usne smijehom dave moje svice
i ko ti je noćas za poljubac draži?
Moj glas, pun ponora, drhti i pucketa.
S druge strane žice prijete mu oblaci,
mada nosi tugu dva daleka svijeta –
kad jedan ostane, a drugi se baci.
I neka sam proklet, i neka sam hulja –
bitanga i boem što leži u jarku.
I neka sam rijeka, i dno puno mulja,
i teretno pismo – koje mrzi marku.
I neka sam psovka na njenim usnama,
nož na šapi vuka, i mrav, i hijena.
I neka sam nebo, i ponor, i jama,
krv iz epruvete, alkohol iz vena.
I neka sam sve što ona nije htjela –
voz u hladnoj noći, autobus na ledu.
Nema samo stoka pečat navrh čela:
ne treba mi daska, ja bih treb′o gredu.
Sanjam bivši oganj – dok sja izdaleka
i jutra buduća – što me nisu srela.
Šta je to što svinju dijeli od čovjeka?
Nema samo stoka pečat navrh čela.
