ODMETNIK
/. . . osjećaj se krasno . . . /
Posljednji autobus putuje u vječnost,
prve kišne kapi cijede se iz mreže.
Gorim na nuli dok hlapi sva tečnost,
noć se rastura – a ulice bježe.
Slučajni stranci sklanjaju se dalje,
bježe od dilajle i sjenke iz raja.
Na zemlji pijanci oblizuju žvalje,
a krv se sa vodom uzaludno spaja.
„C′ est la vie“ – tek poruka na zidu.
Skoro sam siguran – djelo tvojih šapa
možda se i svidi tvom Sandens Kidu,
samo bez rješenja i bez ludih kapa.
„Da, takav je život!“ – reći će u mraku
i lopov, i pjesnik, i lovci na blaga.
Pred smotrom mumija s cilindrom, u fraku.
Biće ti svejedno – od suza ni traga.
A sedmični klovn zabavljaće dame
sa drugih vrteški… Da pjeva Šopena
i iz svojih leđa sam da vadi kame.
Osjećaj se krasno – ti si ipak žena.
