Zaleđen dah,
Na tek posađenom entuzijazmu,
Prijeti novim smaknućem nadanja,
Dobro se još vatra koja tinja
Drži za nekoga tko odlazi
Bez pitanja.
Mic po mic,
Po minskom polju euforija šeta,
Ujed na ujed, al’ da boli više i ne osjećam.
Prostrem pogled koji mazi horizont,
Netko od nas željan ljubavi, hljeba i vode,
A netko do srži skot.
Nelogičan slijed događaja
Ljubi stare slike
U krvavim ramovima.
Oluje i gromovi ljubav
Bi noćas vodili;
Da se rugaju, da me podsjete
Na kakvu anegdotu ljubav
Umije da zamiriše.
Bježi korove iz mojih
Polja lavande,
Nezvan si gost,
Ubojico, ruku krvavih do lakata,
Igra je prestala, a ti ostade
Nakaza.
Ova koža i dalje neka čezne i
Zebe na spomen pripadanja,
Šta tebe se to tiče!
Barem za kraj spremi konja i kralja
Pod isti poklopac,
Priznaj sebi pa meni,
Da mamurnim usnama nikad
Ne bi bio dobar oslonac!
