Osjećam kako rana jesen,
Mudra kleptomanka,
Besramno iz tvojih očiju
Krade boje mediterana.
Klize želje, snovi neodsanjani
Kvase lice,
Kućama se vraćaju kockari,
Ološi i pijanice,
A ja osjećam kako laž u šarenim
Odorama,
O meni vjetru glasine širi.
Tko zna što će sad o meni misliti
Ljudi i oblaci, ptice, rijeke i potoci,
E jeseni, zar je do toga došlo,
Anđeli druge klase u životu mom
Da svoj životare.
Na kraju će,
Od tog lijepog lica,
U ramu mog nepredvidivog ludila
Ostat samo pokoja sjena,
Blijeda i anemična ko istina.
Osluškivat ćeš kako po suhom
Lišću gazi djevojčica,
Koja smiraj u ženi tražila je.
