Na kojoj li si supstanci rđavi
Živote, kad ujutru kavijar serviraš,
A uveče hljeba ni mrve?
Zašto me banalnim istinama
Bojiš,
A ovo lice anđela po sebi krojiš?
Blamiraš me aplauzima,
Naplaćuješ dugove tuđe,
Mjesto zlata,
Kitiš me lancima od rđe.
Tko li te ujede mangupe
Blesavi,
Idi pa njima se sveti;
Onima koji te proklinju i što živi su žale.
Pužem pred tobom ko beba,
I na dohvat sam ti ruke,
A ti idiote doći ćeš me glave.
