fbpx
spot_img

Spomenka Denda Hamović, Oče naš

Disharmonija urlika gladnih
Lomi niti koje narode spajaju
Čelik se izvija – staklo puca
Zemlja gori – led je u ljudima
A nevinih jauk para vasionu

Grabim djecu iz krhotina:
Teško meni – gdje ću s vama!
Staklo me siječe, čelik steže
A bjesne urlici –
Vukovi sve bliži

Oče naš…

Miluju me ruke mile:
Mama, ne plaši se, ne damo te!
Strah mi utrobu kida:
Gdje ću s vama? – Kuda?
U kandže vukovima ne dam…!

Vatra me pali – led ledi
Sama na ispucaloj zemlji
U procjep klizam
A ralje ostrašćene
Krvave sve bliže

Oče naš…

I čudo se desi!
Dok me stežu male ruke
Blješte plavi safiri i crni dijamanti
A rasipa se plava i crna svila po ramenima
Ruka me nevidljiva dirnu

Ruka me nevidljiva povede
Izlaz otvori iz leda i vatre
Sigurna me ruka vodi
I bosa po srči gazim
Do slobode

Oče naš…

Maj 1992.

Spomenka Denda Hamović
Spomenka Denda Hamović
Rođena u Mostaru gde je odrasla i školovala se. Prve pesme su joj štampane u mostarskom listu „Sloboda“ još u osnovnoj školi, a posle dugog perioda pisanja samo za svoju dušu pesme i priče su joj objavljivane u književnim časopisima, novinama, međunarodnim zbirkama, poetskim sajtovima, portalima, zbornicima, leksikonima. Zastupljena je i u antologijama savremenih pesnika 21. veka, a pesme su joj prevedene na ruski, bugarski, engleski i francuski jezik. Objavila je nekoliko zbirki pesama. Od 1992. godine sa suprugom Dragoljubom i ćerkama Marjom i Tihanom živi u Beogradu.