fbpx
spot_img

Stefan Simić: ***

Oduvek sam smatrao da muškarac koji nije spreman da se potuče
Nije do kraja muškarac
Nije poenta da li ćeš dobiti batine, nekad i to moraš
Nego da li pružaš otpor ili se svakome sklanjaš u stranu

Ko je navikao svakodnevno da se mlati na treninzima
Udarci su kao – dobar dan
Da nije smak sveta ni ako se nešto desi

A i žena voli snagu, ne mislim na onu primitivnu
Ne snagu koja je spremna da je zaštiti, čuva
U krajnjem, i fizički

Nas su silne priče o nenasilju
Učinile pasivno – agresivnim a to je najgora vrsta nasilja
Kada izbija iz ljudi bes, nezadovoljstvo, mržnja
A ne znaju da to kanališu
I sve kao fino, i sve kao umiveno
Dok, u stvari, prepredeno da se gubi iz vida ono glavno
A to je potreba da se izraziš
Pokažeš svoj karakter, volju, prkos, ponos

To kao da se briše
Samo nemoj da se zameraš

To vodi blokiranju unutrašnje prirode
Ogromnog protoka energije
Vodi nekoj vrsti sterilizacije
Povlačenja u sebe
Kada si toliko prepadnut sam sa sobom
Da se odmah predaješ i pre borbe

Zato treba da se vrate na scenu priče o herojstvu
Podvizima
Ne mislim na one kafanske mačo priče
Gde neko priča šta je uradio ovoj ili onoj devojci
To je ispod časti

Nego da se ponovo oseti muška frajerska energija, pokretljivost
Koja raspaljuje strast, maštu
Koja tera ženu da se oseća ženom
A ne da se plaši i od sopstvene senke

Što je muškarac više muškarac
Manje ima potrebu da hvali sebe kao muškarca
Dovoljno je da se oseti njegova energija, pojava, stav
I to je to

Ne samo zbog žena nego i zbog sebe

Mislim da je toga predhodnih decenija bilo više nego danas
Neuporedivo jača muškost
Kao princip
Ispod koga se ne ide

Kada se to ne razvije na vreme
Dolazi do sve većeg povlačenja
Skrivanja
Traženja izgovora za sve i svašta

I to samo zbog jedne stvari
Zbog nesposobnosti da se bori
Istrpi određene udarce, provokacije
I nastavi dalje

Na tom ispitu većina pre ili kasnije padne
Tastatura i kompjuter im postanu zamena za mnogo šta
I ona silna energija koja čeka da se ispolji
Izađe
Okreće se protiv muškarca
Da ga na kraju učini toliko preplašenim
Da ne da nije u stanju da zadovolji ženu
Nego večti beži, sklanja se, spletkari
Da postaje nešto nalik sopsvenoj karikaturi

Ko ne pobedi sopstvene strahove
Oni pobede njega

Kraj priče

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.