fbpx
spot_img

Stefan Simić: ***

Čini mi se da je nekad mnogo lakše nositi se sa primitivnim ljudima nego sa navodno kulturnim, uglađenim a podmuklim kod kojih je sve u rukavicama.

Primitivni brzo planu, opsuju te, sa njima znaš na čemu si i gotovo.

Dok ti, navodno, kulturni sve vreme stavljaju do znanja da su na tvojoj strani, da ti žele sve najbolje, povlađuju ti dok te, neretko, iz dna duše preziru. Odlično znaju šta treba da kažu, kako da se ponašaju, kakvu priču da ti prodaju, nevažno da li u nju veruju ili ne.

Primitivan čovek ne mora da bude loš. Jednostavno je neuk, impulsivan, može za sekundu da ti saspe u lice milion gadosti ali sa njim si nekako načisto. Kod njega više radi srce nego mozak, emocije nego razum…

Dok je kod navodno kulturnih a pritajenih sve skriveno, samozatajno, naizgled dobronamerno, sa lakoćom te osvoje na prvu da ti se čini da si stekao prijatelja dok, u stvari…

Zato se često osećam bolje u društvu nekultivisanih ljudi, slobodnije, rasterećenije nego u društvu, nazovi, prosvećenih koji ti mere svaki korak i reč.

To je ono što mi najviše smeta u urbanim društvima i kod urbanih ljudi, ta fino upakovana našminkana mržnja i osvetoljubivost koja zabija lakat na svakom koraku.
Bilo sa znanima, bilo sa neznanima.

To se oseća u vazduhu, iza te učtive nasmejane „cool“ fasade krije se mali tiranin koji bi da ti navuče omču oko vrata i da te zadavi.

Zato dobro nije stvar inteligencije, obrazovanja, porekla, već stvar srca i duše i to se jednostavno prepozna…

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.