fbpx
spot_img

Stefan Simić: ***

Nikada ne bih mogao da budem na duže sa ženom
Koja mi ne bi dopustila da volim u mislima druge žene
Kao umetnik

Da ih gledam, razmišljam o njima, pišem

To bi me ubilo
Koliko god da je volim
Vremenom bi me umorilo

Ne usporava čoveka ljubav nego silne zabrane u vezi
Kada od savršeno privlačnog muškarca postane nečiji dodatak
Ne ličnost za sebe nego samo skup nečijih potreba
Koje večito udovoljavaju njoj, prilagođavaju se
Ne ostavljajući ništa za sebe

Voleću ženu koja voli moju ljubav
Ne samo prema njoj nego prema svima

Što me više pusti, više ću da joj se vraćam

Bez te ljubavi ne postojim
Ona mi daje slobodu, širinu, zanos
Onaj osećaj da su u meni široko raširena krila
I da ništa ne može da ugrozi moj let

Voliš onu ženu sa kojom ostaješ
I kada mislima odeš daleko

Biti umetnik znači biti pomalo svačiji
Ne bukvalno
Već da mislima svraćaš na mnoga mesta

Ko to razume, razumeće mene

Kako da dok negde sedim ne primetim lepotu žena koja prolaze
Kako da se ne zagledam, zamislim
Ne čisto seksualno nego estetski, senzualno, na mnogo načina

Lepota je da se gleda a ne da se pred njom spušta glava

Lepota nije za skrivanje i pokrivanje

Lepota je da se slavi

Nigde se ne ide sa povezom na očima
A kamoli kada prođe pored tebe žena koju ne možeš a da ne pogledaš

Pogled ne mora samo da znači – kako bih sa ovom –
Naprotiv
Može da bude pogled divljenja, oduševljenja, istinske radosti

Ako bismo zabranjivali jedni drugima da gledamo žene i muškarce
Onda ne bismo smeli da gledamo ni filmove, knjige, ništa
Već isključivo samo jedno u drugo
Na svim drugim mestima i situacijama se pojavljuje neko drugi

Na šta bi to ličilo – na najgori mogući zatvor
Kako izgleda većina veza danas

Ljubav treba da bude ljubav a ne robija

U protivnom se sve svodi na nesigurnost, ljubomoru, osvetu

Valjda još neko ima pravo da bude lep, poseban, zanosan, zgodan, privlačan

Lepota je tu da ponese, zanese, inspiriše

Lepota je najlepše što imamo od svega

Ništa nije lepše od lepote

Ko zna da uživa u njoj zna da uživa u životu

Zato ne bih da budem sa onom koja će da mi uskrati to uživanje
Iz svojih nekih razloga
Kako bi bila sigurna da je volim

Zar joj nije dovoljan dokaz ljubavi što sam sa njom
Pored nje
I što sam joj podario ono najlepše što imam od sebe

Sebe
Svoju ljubav

Ako joj to nije nešto
Onda stvarno ne znam šta je

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.