Nije da se ne sjećam,
još je sve svježe
pa zastane i uspori bijeg
tamni dio potamni jače
svijetli još zahvaljuje s milošću
prazninu ruku ispuni hrana koju spremam
pegla
škare
za obrezivanje cvijeća
punim posude radost da unesu
polako
proći će pjevaju mantru kapi kiše
i ružičaste hortenzije na stolu
dozivaju potiho – ne idi
pa zastanem kad kiša pojača
hrana zakuha
pegla se ohladi
presjecajući put duboko unatrag
samo oči ne slušaju
još ispiru tragove vatre
akvarel – Nada Vučičić
