fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Kad dođe…

Kad dođe…

– za sve koji žele ljubimca –

Kad dođe,
biće u mom naručju
mala, nežna pahulja
što diše.

Kad dođe,
kucaće dva srca ludo,
zbog spoznaje da sudbina
dve ljubavi spaja.

Kad dođe,
brižna joj senka biću
i nežne reči govoriću
čupavom stvorenju tom,

što voleće me
bez računice i ostatka,
što volim ga i sad
kao ostvarenje sna budućeg.

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.