fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Ne, ne može niko…

Ne, ne može niko
iz svoje kože nikud.
Da je svuče i drugu navuče
ko zmija košuljicu,
pa ponovo ispočetka…
Kad dozvoliš da te opsene
lažne priče i lažni sjaj,
doživiš gorko otrežnjenje i pad!
Zakasnela pamet ne vredi,
sem što donosi kajanje
i svest da ispravke – nema.
Život je poseban dar:
Neki prožive sto života u jednom,
a neki, otaljavaju dane u onom bednom.
Ne, ne može niko
iz svoje kože nikud.
Da je svuče i drugu navuče
ko zmija košuljicu,
pa ponovo ispočetka!

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.