fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Ogledalo

Devojčica blistavih očiju
stoji kraj ogledala.
Odraz anđeoski, misao čista
i budućnost ko zrna grožđa,
neka su slatka, neka – opora!
Ne može saznati bez probanja,
radoznalost prati spoznaju.

Devojka sjajnih očiju
stoji kraj ogledala.
Zagleda lice, češlja kosu,
u duši bura, ljubav zri.
Mašta pobeđuje stvarnost,
zbog sjaja sunca, ne vidi oblake.

Žena umornih očiju
stoji kraj ogledala.
Odraz pristojan,
par bora oko usana
o udarima sudbine priča.
Misao koja ne prašta,
kako pobeći iz sebe
iz te ljušture zarobljene formom?!

Starica ugaslih očiju
stoji kraj ogledala.
Letimičan pogled,
odavno godine ne broji.
Pred njom je čaša
ni poluprazna, ni polupuna.
Blizu je dna.

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.