fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Potera

Šta je to što ja nemam,
a ti imaš?
Šta je to što ja imam,
a ti nemaš?
Hajde da razmenimo dva nemanja,
možda se desi čudo!
To je nešto što nam beži
za tren , za dan, za godinu…
Hajde da udružimo korake
i u poteru krenemo.
Možda na krilima vetra
uhvatimo nečiji san!
Šta raditi sa tuđim snovima?
Ući u njih i odsanjati ih,
ili tražiti svoje?
Možda je moj san zalutao,
ne ume da me nađe,
ili neće – svakodnevnicom zbunjen!
I tvoj san je tamo negde
rasut kao rosa,
ili morska pena.
Ne pomaže ni hvatač snova,
zato je važna potera ova!!!

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.