fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Svemoć reči

– Branku Miljkoviću –

 

Reč beše pre stvaranja,
neizgovorena kao Božja misao
zatim izrečena i plodonosna.
Nosi u sebi klicu ljubavi, razumevanje,
dobrotu i dar praštanja.
Nosi u sebi i klicu razaranja, besa i mržnje,
kad postane kletva.
Može da ubije, kad je prejaka
reče veliki pesnik,
što odavno drema
u naručju smrti.
Može da uznese i daruje krila
zlatotkana, providna, nežna.
Zna da očara ljubavi željne,
ali i da čara, gata očajnima.
Molitvena je uteha, radost duha,
skrušenost uma zbog grehova tela.
Mudar je prebira, glupan razbacuje,
zavidan ujeda, plemenit daruje.
Logos je reč, spoznaja i smisao
alfa i omega, početak i kraj.

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.