fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Hranljiva mama, prste da poližeš!

Može li se ljubav opisati pomoću prehrambenih namirnica?! Naravno da može! Setimo se samo našeg čuvenog pisca Oskara Daviča i njegove kolonijalne Hane, koja je “ sva bila hranljiva, sva kao usta puna…“
Evo mog sećanja na pismeni zadatak jednog simpatičnog i veselog debeljuce, učenika petog razreda osnovne škole. Tema pismenog je bila „Ličnost koju poštujem i volim.“ Otprilike je na ovaj način opisao svoju majku:
“ Moja mama se zove R….a i ima trideset godina. Nije visoka, ima kovrdžavu kosu kao makarone. Usta su joj crvena kao bombone, a lice belo kao sir…“izređa ti moj slatki debelica sve moguće prehrambene artikle i završi sa zaključkom da je mnogo voli, “ jer je dobra kao hleb i jer mu mesi pite, pravi torte i kolače!“ Pred kraj čitanja zadatka i nehotice sam ga već zamislila kako leži na krevetu( kao u zemlji Dembeliji), a mama – sva od čokolade i drugih đakonija, stoji iznad njega i kljuka li ga kljuka, da njeno mezimče slučajno ne pregladni!
Bilo je u zadatku još koječega, čak i ozbiljnijih pravopisnih grešaka, ali je dobio pozitivnu ocenu. Realno, nije promašio temu! A to što svoju majku opisuje i poredi sa onim što najviše voli da jede, podvela sam pod “ umetničku slobodu“.
Hvatam sebe kako se smešim dok ovo pišem. Lepo je raditi sa decom…dok su deca!

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.