fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Mačkenbal u februaru

Jest, tako mi februara,
beše jedna priča stara,
kad komšijske mačke,
napivši se vina slatka,
održaše žurku, jurku,
kraj moga ambara!

Deda Cane, boem stari,
za kafanu samo mari!
Tetur’o se on po mraku,
pa ispusti litrenjaču.
To macama behu dari,
polizaše same,
ne dadoše Gari.

Mesec gledi, pa se jedi,
kako mačke džumbus prave,
mjauču i arlauču…
Srce žudi, ljubav zove!
Mašu repom, frkću, love
dilber – dike i švalere…
I Gara se uzvrteo,
u lanac se upleo.
Lanu samo av – av – av,
ne vredi mu, nije lav!

I tako do zore,
kad oblaci jezde, plove
držao se mačji bal,
ali nije maskenbal:
Crna – juri belog,
siva – onog šarenog,
stvorilo se klupko,
da se vidi ko je ko!
Jer ljubav ne vredi,
kad se samo leži, sedi…

Al’ da znate, vredelo je!
Mali, sitni i čupavi,
rodiše se naslednici…
Sada rastu, žmure, predu
i čekaju onog dedu
sa početka ove priče,
a i mesec februar
jer na pretke svoje liče.
Nema mjau, nema av,
verovaće ko je zdrav!!!

Autor: Svetlana Mitić

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.