fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Šaljiva bračna pesma

ONA:

Imam muža “ kano puža“,
mesto kuće – foteljica…
Sedi, gledi, žmuri, drema,
Ili traži bela hleba,
pride sirac i slanine.
Može malo i kobaje
svaka hrana baš dobra je!
A kad padne tamna noćca
on bi malko jeo slatko!
Bez TV-a i bez friza
izbila bi prava kriza!
Pa dosta je, brate mili,
nismo zato gnezdo svili!

ON:

Imam ženu “ guju ljutu“,
sikće, seva, ne da njupu,
a još manje slaninice,
pa proklinjem sreću hudu!
A kad vrisne,
sto sirena ko da stisne,
pa me kori, pa me smori,
neće brate, da me dvori.
Ne pitaj me što sam jadan,
šta ću kad sam uvek gladan!

Autor: Svetlana Mitić

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.