fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Živa sfinga

Raspust! Kakvog li uživanja! Marija je leškarila na kauču u svojoj sobi i čitala neku zanimljivu knjigu. Kasno je letnje popodne, prozori su širom otvoreni. Čuli su se zvuci automobila u pokretu i vika dece koja su se igrala na ledini preko puta zgrade. Mariji to nije smetalo jer je, zahvaljujući svojoj bogatoj mašti, uveliko učestvovala u avanturama glavnog junaka. Nakon dužeg čitanja, trže je u jednom trenutku čudan zvuk.
Očajno skičanje i lajanje koje je ličilo na poziv u pomoć, paralo je uši. Devojčica ustade i ode na terasu da vidi šta se to dešava. Lajanje i zavijanje je dopiralo sa ledine preko puta, ali se ništa nije videlo…osim žbunja i dva, tri metalna bureta blizu nekog šiblja. “ Možda se kuca zapetljala u žbunju, izaći će već nekako“, pomisli Marija i vrati se u sobu. Pokušavala je da nastavi sa čitanjem, ali bezuspešno. Zavijanje nije prestajalo, iako je postajalo sve slabije, zvučalo je kao jauk i dozivanje nekog ko je u teškoj nevolji…
“ Mamice, idem da izvučem onu kucu iz žbunja. Verovatno ne može da se oslobodi i potraži majku“, javi se Marija majci koja je nešto spremala u kuhinji. Za nekoliko minuta se našla na ledini i prateći, sada već jedva čujno skičanje, krenu prema buradima. Kada je stigla, sledila se u trenutku zbog prizora koji je ugledala. Malo, braonkasto štene je bilo bačeno u bure sa katranom! Kako je pokušavalo da se izvuče, ono se jadno ukopavalo u žitku crnu masu još više…katran se na površini stvrdnjavao i kuca je bila na kraju potpuno zarobljena! Ličila je na živu sfingu, iz katrana joj je virio samo gornji deo leđa i glava. Kada je ugledalo devojčicu, štene prestade da zavija, a u očima prepunim suza, javi se nada u spas. Naravno, Marija je samo to imala na umu. Okrenula se i otrčala do stana. Na brzinu je ispričala majci o čemu se radi, zgrabila najveći nož iz kuhinjske fioke,plastični lavor iz kupatila i odjurila nazad.
Bila je brza jer se bojala da kuče ne potone potpuno u katran.
Kuca ju je čekala.Nije mogla da vrti repićem kada ju je ugledala, ali oči…oči! Blistale su nekim vlažnim sjajem, a uši je načuljila kao da razume šta joj devojčica govori: “ Kuco, kuco, izvući ću te..“ S naporom je sekla stvrdnuti katran oko kuce, pazeći da je ne povredi nožem. Trebalo joj je bar pola sata, ali je uspela. Zatim je našla neke bačene stare novine , njima dohvatila deo sa kucom i izvukla ga iz bureta. Izgledalo je sada da kuca leži na omanjem, crnom poslužavniku! Plakala je kuca, a plakala je i Marija kada su se na jedvite jade našle u kući. Majka je bila potpuno zatečena, šokirana zbog neviđenog varvarstva i surovosti. Zaplaka i ona…
U više navrata su pokušavale da skinu crnu, lepljivu masu sa kuce. Teško je to išlo, i dalje joj nisu videle ni stomačić, ni repić, ni šapice. Majka, već očajna, pozva telefonom kolegu s posla za koga je mislila da može pomoći. Eureka !!! Rekao je da se katran može skinuti benzinom.A tu, baš iznad ledine je benzinska pumpa! Odneće Marija kucu tamo, očistiće je i sve će biti u redu.
Ode Marija do pumpe s dragocenim teretom u rukama. Radnik na pumpi je zabezeknuto slušao i gledao u devojčicu koja je molila da joj u plastični lavor sa kucom u katranu, sipa benzin. Sažalio se na isprekidanu grcavu priču devojčice i uradio je ono što ga je molila. Katran je počeo da se razmekšava, ali sporo i nedovoljno. Čovek je primetio ono što devojčica nije – kuca je izgubila snagu, ućutala se, a neka čudna mrena se javljala u njenim očima koje su se gasile…
“ Znaš šta, malecka! Ostavi ti meni kucu, ja ću je dobro oprati, vidiš da imam vremena. A posle ću je odvesti svojoj kući, treba mi jedna takva…je l’ važi?“ U svojoj naivnosti, devojčica se obradova što je “ udomila “ kucu i pristade. Pomilova štene koje je smoglo snage za poslednji, oproštajni pogled i – ode.
Kada je Marija ispričala majci šta je rekao čovek na pumpi, ona odmah shvati istinu. Osetila je ogromnu zahvalnost prema toj nepoznatoj osobi koja je bila dovoljno plemenita i mudra te našla način kako da njenu ćerku poštedi velikog bola.

U priči je opisan istiniti događaj.
Sfinga se po predanju vezuje za zagonetke i pitanja. Ko je bacio kučence u bure s katranom? Vratite se na početak priče kako bi pronašli odgovor. Šta mislite o takvom odnosu prema nedužnom štenetu i osobama koje su sposobne da tako nešto urade? Šta mislite o radniku na benziskoj pumpi?

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.