Osjećam toplinu tvog šapata,
sasvim blizu mog vrata.
Koža se ježi, a tijelo osvaja toplina.
Obuzima me milina.
Čudim se kako me i dalje gledaš.
Duboko…
Dublje od svih zaljubljenih duša prije ,
Kako niko nikada nije.
Strujanje kida vezu s razumom,
zbog nehajnog dodira na otkrivenom dijelu kože.
I dalje se čudim, koliko me poznaješ
I kako ti se može…
Da slomiješ sve granice, izmjeniš stanje svijesti,
Učiniš me čudesno prisutnom u prostoru i vremenu.
Zbog dodira, nehajnog, na ogoljenom dijelu kože,
umrem i rodim se u istom trenu.
