fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Čarobno je volim reći

Čarobno je volim reći,
Ako kloneš da osnaži,
Kaži nežno pa usreći
Nekog ko je sada traži.
Šapni je na uvo meko,
Pa pošalji preko neba,
Možda sada pati neko,
A ta reč mu samo treba.
Sastavi je od pet slova,
Daj joj krila plave laste,
Pozajmi joj mrvu snova
I videćeš ljubav raste.
I shvatićeš zašto vredi
I zašto te verno prati,
Kad zatreba jednom tebi
I kad ti se lepa vrati.
Čarobno je volim reći,
Probaj odmah, to ne boli.
Veruj da ćeš njome steći
Nekog da te uvek voli.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.