fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Voli i pobedi

Foto: commons.wikimedia.org

Malo nam samo za ljubav treba
Ako smo spremni i srce dati.
Sunca za svakog ima s neba
Da čovek manje usamljen pati.

Ne čekaj ni tren, odmah kreni
Neko te traži, nada se, strepi.
Osmeh na lice, ljubav pokreni,
Hrabro do svoje zvezde poleti.

Jer život svima isti je
I za čas izbledi
Uhvati šansu, iskoristi je,
Voli i pobedi.

Malo nam tek za sreću treba
Ako joj srce potpuno damo.
Na svakom koraku patnja vreba
I lako možemo da zalutamo.

Ne troši vreme na glupe stvari,
Veruj u snove, verno ih prati.
Život će proći, brzo se stari,
I niko ne može da nam ga vrati.

Jer život svima isti je
I za čas izbledi
Uhvati šansu, iskoristi je,
Voli i pobedi.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.