fbpx
spot_img

Tomislav Mačković: Lepota ljubavi

Proplanci i zelene livade pune opojnog mirisa raznoraznog cveća, po livadi raštrkana stada ovaca i jaganjci  koji pasu. Tu oko njih veselo je trčkarala Mira veseli devojčurak od svojih sedamnaestak godina terajući u red svoje stado uz pomoć svoje keruše Drine.

„Ćero moja mila, da se ti meni dobro udaš i iz ove zabiti nekuda da odeš da vek ne provedeš ovde u kamenu i kršu, trčeći za stadom od ovoga vajde nemaš“-govorila joj je majka Kaja.

Nije se sa mišljenjem svoje supruge Kaje slagao otac Pavle, nego je govorio.

„A šta joj fali? Na ovome je lebu odrasla i stasala ženo luda. Zar joj ikada išta falilo? Eto na godinu ako Bog dade i srednju će školu da završi, pa ako se uda eto ima da joj novu kuću dole u selu izgradim.  Ima ovaca ženo a ima od njih i novaca-može se priuštiti mojoj Miri“

Miri je bilo svejedno kuda će. Odlazila je redovno u školu , marljivo učila i upisala i treću godinu proslavila je i osamnaesti rođendan te večeri kada je slavila dan svoga punoletstva roditeljima je predstavila i Radeta kršnoga momčinu tek je iz armije došao. Pavle tata Mirin je bio zadovoljan Mirinim izborom mada je svetovo ćerku da pazi šta radi  jer on kao muškarac veoma dobro zna kakvi momci umeju da budu , ma barabe i hohštapleri  poneki, ne svi-govorio je otac Miri svojoj.

Majka Kaja je sve gledala sa materijalne strane pa joj se nije svidelo što je Rade drvoseča, te je svetovala ćerku da ipak ona tamo dole kada siđe u grad upozna nekoga ko je nje mlade dostojan.

Završila Mira i školu diplomirala i sada poče muka ostati na selu ili se zaposliti, ipak je odlučila ostati da pomogne roditeljima oko stada i svega što jedno bogato seosko domaćinstvo zahteva.

Nije se libila Mira da ošiša ovce, da ih kolje i dere za mušterije koje su dolazile da kupuju jagnjad za restorane. Karlo komšija im  je obično dovodio mušterije.

„Dobar dan, mister Pavel. Aj em Bob“

„Šta kaže Miro ovaj? Nisam ja Pavel neg Pavle. Ded mu reci i aj mi ćero prevodi šta govori, moram lepo sa njim pa da ugovor potpišem jer hoće naredni deset  godina da uzima jagnjad od nas. Ako uspemo eto nama života pa i radnike da angažujemo“

Karlo je zadovoljno trljao ruke zbog procenta  dobijenog od Boba koji je bio vlasnik nekoliko restorana u Nemačkoj. Za kupovinu u Srbiji se odlučio jer mu je baba Smilja živela i umrla tu, tako da je nedaleko odavde imao i vajat i kuću ostalu od babe kod koje je iskreno retko dolazio kao dete još.

Saradnja je započela na obostrano zadovoljstvo ali to nije bilo sve.

Bob je prelepu jedru Miru obasipao skupocenim poklonima, vodio je svuda navodno poslovno  i na kraju njeno srce je popustilo što zbog majčinih pritisaka, što zbog mladosti i želje da se makne malo od svega i da prođe svetom. Radeta je malo po malo zaboravila, udala se i svadba je bila proslavljena u Srbiji po tradicionalnim običajima. Oženio se i Rade i stekao porodicu obogatio se trgujući drvima, dok je Mira živela na relaciji Nemačka –Srbija. Stado se uvećalo, podignuta je ultra moderna frama, sve je automatizovano , radnici su bili tu tek da vode računa o stadu i o proizvodnji koja je pokrenuta u obližnjoj varošici.

Mira je imala brak iz snova i dva prelepa sinčića, Pavla i Petera.

Jednom dok je sedela i pila kafu naglo joj je pozlilo. U roku od svega par minuta hitna pomoć je na nosilima iznela Miru iz kuće i zaputila se put bolnice. Bob koji je bio u kući gde su živeli, upalio je auto i krenuo za kolima hitne pomoći. Lekari su mu rekli da iziđe napolje .

Sati su prolazili , lekari su prolazili tamo-amo svo to vreme Bob je čekao u čekaonici moderne Nemačke klinike. Razmišljao je šta može biti? Jedan lekar mu je saopštio da nije u redu nešto sa stomakom, rekao i produžio dalje.

Bob je čekao i čekao, oko pola noći izišao je dežurni lekar i saopštio Bobu da je Mira imala spontani pobačaj te da joj je zato pozlilo. Bob je ostao zatečen. Pobačaj? Kako? Koristili su kontracepciju posle rođenja drugog deteta. Kako??? Proklinjao je proizvođače kontraceptivnih sredstava i molio Boga da njegova Mira  majka njihove dece ostane živa i oporavi se.

Mira je bila u bolnici jedno vreme , kada je izišla i stigla u kuću muž joj je tepao , grlio je i mazio i nikome nije dao da je uznemirava.

Bobova ljubav je bila sve osim onoga što je nekada bila, Bob je bio zabrinut i rekao Miri da namerava da tuži firmu koja proizvodi kontraceptivna sredstva.

„Bob nemoj, ja sam pogrešila i neznam šta da kažem?-Pogrešila sam“

Bob ju je gledao sa suzama u očima i insistirao na otvorenom razgovoru. Mira je pristala i otvoreno rekla Bobu da je pre par meseci srela se sa Radetom , da su vodili ljubav i …desilo se.

Gledao je u Miru  , suze su mu potekle i netremice je gledajući u oči rekao.

„Miro moja,  ti meni ozdravi Bog neka ti je u pomoći ti si dobra žena , majka , ljudsko biće i svi mi smo skloni grehu. Ja sam pokrenuo taj greh jer sam te bukvalno oteo od Radeta koji Te očigledno i dan danas voli, ali on sada ima svoju porodicu a ti i ja imamo svoju i čuvajmo je. Ti si ljubavi moja samo vratila se na trenutak u mladost tako da sve ti je ama baš sve oprošteno.“

Snažan Mirin zagrljaj, koja je usprkos bolovima bukvalno odskočila sa kreveta naterao je Boba da zaplače poput deteta ni Mira nije izdržala zaplakala je zbog svega , najviše zbog Boba kojem je sve ovo priredila i koji joj je oprostio sve.

Tomislav Mačković
Tomislav Mačković
Rođen u Subotici 1976. godine. Roditelj Nevene i Lazara, odlikovani vatrogasni oficir (vatrogasac dobrovoljac), kuvar. Pisac i novinar, fotoreporter sa jednom izdatom knjigom na bunjevačkoj ikavici pod naslovom "Pripovitke iz života tavankutski Bunjevaca". Saradnik Hrvatskih novina, Riči bunjevačke matice, subotičkih medija... Bavi se ekologijom i izraženi je kosmopolita.