fbpx
spot_img

TOP 15 preporuka predstava u Srbiji, sezona 2017 – 2018

Na osnovu odgledanih više od 100 premijerno izvedenih i 40 gostujućih predstava u Beogradu i regionu, u periodu od početka juna 2017. do kraja septembra 2018. godine sastavljena je lista najboljih predstava koje je domaća publika mogla da pogleda. Ovo je ujedino i TOP preporuka predstava koje pozorišni ljubitelji ne bi trebalo da propuste. U pitanju su predstave snažnog umetničkog pečata, vizuelnog, rediteljskog i glumačkog, uobličeno sjajnim tekstovima. U 10 najboljih našle su se predstave eminentnih reditelja: Igora Vuka Torbice, Jerneja Lorencija, Nataše Radulović, Bobana Skerlića, Kokana Mladenovića, Aleksandra Popovskog, Boba Jelčića, Andraša Urbana i Darka Bajića. Uživajte u najboljoj pozorišnoj umetnosti, iako je sezona iza nas (posebno beogradskih pozorišta) nešto lošija u odnosu na par prethodnih.

U TOP 10 pregledu sezone su se našle najbolje predstave pogledane u sezoni iza nas, pozorišta iz: Beograda (Narodno pozorište, Bitef teatar, Atelje 212, Jugoslovensko dramsko, Beogradsko dramsko, Zvezdara Teatar), Novoga Sada (Srpsko narodno pozorište i Ujvideki Sinaz) i pozorišta iz Šapca i Sombora. U TOP 5 važnih predstava izdvojene su: najbolja predstava mladih za mlade, društveno angažovana predstava, savremena plesna predstava, najbolja strana gostujuća predstava i najbolja premijerna opera.

TOP 10 najboljih predstava za 2017-2018 pozorišnu sezonu – SRBIJA
(jun 2017. – septembar 2018.)

01. KRVAVE SVADBE Srpsko narodno pozorište Novi Sad i Budva Grad teatar
Federiko Garsija Lorka
Premijera: 18. septembar 2018.

Režija: Igor Vuk Torbica
Igraju: Varja Đukić, Milica Grujičić, Ivana Mrvaljević, Pavle Popović, Branka Stanić, Vukašin Ranđelović, Miroslav Fabri, Draginja Voganjac, Maja Stojanović, Dušan Vukašinović, Filip Đuretić i Nenad Pećinar
Foto: Srđan Doroški

U predstavi Krvave svadbe neprestano se oseća prizvuk takve jeze. Na početku predstave glumci sede i pred publikom, hladno i neopterećeno, izgovaraju tekst. Već tada se nazire tema patrijarhalne otuđenosti i sumraka svake vrste smisla. Majka je nezadovoljna svojom budućom snahom koja voli drugog, oženjenog čoveka. Ona je u žalosti za mrtvim članovima porodice, dok je njen sin u ushićenju zbog nadolazeće svadbe. Verenica je nesrećna, oseća da gubi tlo pod nogama. Leonardo je oženjen, ali zaljubljen u ženu koja se udaje. On rastrojeno izgovara: ,,Ćutati i trpeti najveća je kazna koju smo mogli sebi da nametnemo. Čemu mi služi ponos, čemu služi to da te ne viđam i puštam da noći sama provodiš?’’ Sva ta grčevita atmosfera dočarana je glasovima glumaca koji uz priču i pevuše i tako nagoveštavaju tragičan rasplet. Bez nepotrebnog kolažiranja situacija Torbica izvanredno i rediteljski efikasno prelazi iz scene u scenu, praveći sa minimalističkim postupkom veliki broj značenjskih motiva. Scena svadbe sva je u nerazumljivosti, uz glasnu buku događa se kakofonija. Scene se ređaju tako da su svi glumci u svakom trenutku prisutni na pozornici što doprinosi jedinstvenosti utiska i isticanju tragičnosti situacije. Završni prizor predstave nakon ubistva mladića, kada majka i verenica doživljavaju katarzu posredstvom nesreće, urađena je estetski i etički promišljeno, sa pravom merom koja ostaje na polju tragike, bez zapadanja u patetiku. Glumački ansambl je raznovrstan u izražaju, uprkos tome svi igraju koncentrisano i vidno neopterećeno. Izdvaja se Varja Đukić kao Majka u čijoj interpretaciji ima puno emotivnih naslaga. Ona je autoritarna i osvetoljubiva, u isto vreme požrtvovana i žalostiva žena; njen lik je sav u kontrastu osećajnosti. Vukašin Ranđelović kao Verenik i Pavle Popović kao Leonardo donose mladalačku poletnost, srčano stradavanje, precizni su i dikcijski jako dobri. Nenad Pećinar imao je izvanredan nastup kao Mesec, a sugestivno je igrala u više uloga i Draginja Voganjac. Milica Grujičić kao Verenica imala je najteži zadatak budući da njen lik reditelj nije predao dubokoj afektivnosti, nego je ostavio izvesne praznine u izražavanju, neobeležena mesta, u kojima je bilo potrebno istinsko umeća za emotivni proboj na sceni. Nastupili su , bez izuzetka zaigrano i predano i — Ivana Mrvaljević, Maja Stojanović, Branka Stanić, Dušan Vukašinović, Filip Đuretić i Miroslav Fabri.. Nenad Obradović, Aterija

02. CARSTVO NEBESKO – EPIKA BALKANIKA Narodno Pozorište Beograd i Bitef teatar
inspirisano srpskom epskom poezijom
Premijera: 26. septembar 2017.

Režija: Jernej Lorenci
Igraju: Olga Odanović, Nada Šargin, Nataša Ninković, Bane Vidaković, Bojan Žirović, Branko Jerinić, Hana Selimović, Milutin Milošević i Slaven Došlo

Prema oceni bloga najbolja beogradska predstava sezone i najbolja sporedna muška uloga – Bojan Žirović  

Foto: Jelena Janković

Tematici kosovskog kulta i svenarodnog stradanja pristupa se u ovom ostvarenju iz tri različita plana. Prvi plan podrazumeva govorenje poezije na sceni. Glumci, njih devetoro, sede na sceni i izgovaraju epsku poeziju tako da svako ulazi u lik jednog od junaka naše epike. Govore se pesme „Kneževa večera“ „Propast carstva srpskoga“ „Kosovka djevojka“ „Smrt majke Jugovića“…koje su okosnica ili temelj predstave. Drugi plan donosi intimniji i neposredniji pristup likovima epskih pesama i upravo tu se ostvaruje sav tragički i dramski potencijal koji je dramskoj formi potreban. Maestralna Olga Odanović koja tumači lik majke Jugovića priziva u sećanje detinjstvo svoje dece i daje nam jednu drugačiju intimniju i ljudskiju predstavu o velikim junacima devet Jugovića. Nada Šargin, simbolično obučena u venčanicu, igra Kosovku devojku i  iznosi njenu ispovest pre i posle bitke vrlo odmereno i nenametljivo. Nataša Ninković nam snažno dočarava caricu Milicu. … I najzad, treći plan jeste lični, glumci naime pričaju u svoje ime prepričavajući prve susrete sa epskom poezijom. Gubi se granica izmedju ljudi na sceni i ljudi u gledalištu… Tri plana u predstavi funkcionišu paralelno, prepliću se i mešaju, zajedno čineći celinu, tako da Bojan Žirović koji igra kneza Lazara na vrlo simpatičan način, kao da priča anegdotu iz života, govori tekst pesme „Ženidba kneza Lazara“, dok Hana Selimović „Pohvalu knezu Lazaru“ govori s početka sa jednim mladalačkim otklonom da bi završne reči „Nema pohvale koje nisi dostojan“ izgovorila svečano i dostojanstveno, kao da i sama shvata istinitost tih reči. U predstavi igraju i Slaven Došlo, donoseći nam savremeni mladalački duh, više se ističući u drugom delu predstave, Branko Jerinić kao Vuk Branković i na kraju mada ne manje važan standardno dobar Nikola Vujović. Nada Petković, ŠAHT blog

03. HAJKA NA VUKA Šabačko pozorište

Ognjen Obradović
Premijera: 08. februar 2018.

Režija: Nataša Radulović
Igraju: Miloš Vojnović, Dragana Radojević, Aneta Tomašević, Ljubiša Barović, Petar Lazić i Iva Kevra

Radnja je smeštena u kafanu u raspadu u koju niko više ne zalazi osim kućnog prijatelja Dragana koji, ispostaviće se i majčin ljubavnik, ostrašćeni neuspešni lovac, slabić koji živi u lošem braku koji nema snage da prekine. Životno ga igra Ljubiša Barović dajući mu i dozu šarma pa ga tako čini i simpatičnim. Majka, u odličnom tumačenju Anete Tomašević koja je igra sa potrebnom dozom grubosti prema deci jer je reč o ženi koju je život lomio, udovica, muž je nastradao vozeći kola posle lova u pijanom stanju, ostavivši nju sa dvoje dece i svim problemima oko kafane. Neki izlaz našla je u vezi sa Draganom ali bi ustvari želela da pobegne od svega makar i udajom za starijeg bogatijeg čoveka. Umorna od svega prepušta kafanu ćerki Mireli bivšoj uspešnoj sportistkinji koja od života nema ništa osim svojih medalja i sećanja na sportske trijumfe na koje niko iz porodice nije obraćao pažnju, bez nade i vere u bolje sutra, čiji dani protiču u brisanju i premeštanju pepeljara, stolova i stolica i čišćenju kafane. Draga Radojević našla je ključ za svoj lik mlade, bezvoljne žene i odlično iskazala njenu prazninu. Njen brat Milan, večiti student nije ništa srećniji. Nije se snašao u velikom gradu, navikunt na seosku tišinu smetalo mu je sve u domu, od škripe vrata, razgovora, male sobe i prevoza. Kada se vratio na raspust ostao je kod kuće opet nezadovoljan jednoličnim životom, varajući sebe i ostale da od sutra počinje da uči. Miloš Vojnović igra Milana uverljivo,baš kao da je on taj student. Galeriju likova dopunjuje Tamara devojka koju su roditelji ostavili i otišli u Italiju u pečalbu, a nju zaboravili. Njena glavna zanimacija je fotografski aparat kojim beleži i najbizarnije momente njihovih života, a fotografije će joj doneti stipendiju za školovanje u Milanu. Iva Kevra kao mlada glumica, savršeno razume svoj lik devojke koja smehom i kobojagi bezbrigom pokriva jad u sebi i igra je sa puno sigurnosti i sugestivnosti. Poseban lik je Radoje, sa jedne strane putnik namernik koji svraća u kafanu ali zapazi gazdaricu i hoće da je ženi jer je radom u Beču stekao neko bogatstvo, ali mu je kuća koju je sazidao prazna i pusta, baš kao što je bio njegov pečalbarski život. Sa druge strane on je možda lik iz mašte svih njih, on je onaj neko ili nešto ko bi trebalo da ih pomeri sa mrtve tačke, da preokrene neko sutra. Petar Lazić igra ga mudro i promišljeno. Miška Knežević, Radio Beograd

04. STRAH I BEDA TREĆEG RAJHA Narodno pozorište iz Gračanice 

Bertolt Breht
Premijera: 6. decembar 2017.

Režija: Slobodan Skerlić
Igraju: Igor Damnjanović, Ivana Kovačević, Bojan Stojčetović, Aleksandra Cucić, Milan Vasić, Tamara Tomanović, Nebojša Đorđević i Anika Grujić

Foto: Goran Andrejević

05. KAD BI SOMBOR BIO HOLIVUD Narodno pozorište Sombor
autorski projekat Kokana Mladenovića inspirisan dramom Radoslava Zlatana Dorića
Premijera: 17. februar 2018.

Režija: Kokan Mladenović
Uloge: Ivana V. Jovanović, Marko Marković, Danica Grubački, Minja Peković, David Tasić Daf, Milijana Makević, Branislav Jerković, Vanja Nenadić, Nemanja Bakić, Dragana Šuša i Aleksandar Vučković 

Već u prvim minutima gledalište zapljusne gorčina kroz nanizane podatke da su nam na mestima svojevremenih bioskopa širom države nikle zgrade kladionica, kineskih butika, second hand šopova ili jednostavno ostala pustoš, ruina koja se doslovno raspada od nemara i zaboravljenosti. Nakon gorepomenutih nekoliko šamara teškim činjenicama sledi muk. Zapravo, muk praćen muzikom nemog filma, izabranog kao krucijalna inspiracija za krojenje stila predstave. Uz to, nemi film bio je životna ljubav Ernesta Bošnjaka, hrabrog začetnika jugoslovenske kinematografije i glavnog lika predstave. Sanjar Bošnjak je 1912. godine otvorio naš prvi bioskop, uz zamisao da kupovinu američkih filmova zamenimo snimanjem sopstvenih. Glumci se, koristeći se mimikom i pokretom kao jedinim sredstvom izražavanja, kreću po sceni poput pokretnih slika, dok im govor zamenjuju note klavira i violine koji stvaraju i obogaćuju atmosferu. Raskoš mašte ekipe predstave i raznolikost sjajnih rešenja pronađenih u svrhu zamene dramskog teksta pokretom zaslužuju duboki naklon. Uistinu, ne bi se moglo kazati da je publika ostala bez daha. Naprotiv, kvalitet ideje izazvao je tihe, pristojne šapate oduševljenja, bremenite da nakon spuštanja zavese prsnu u ovacije. Suočen sa neobjašnjivim zabranama, zamkama i preprekama tadašnje vlasti, Ernest se našao u ćorsokaku, primoran da snimi film po režiji iste te zabranodavalačke vlasti, sa njom u glavnoj ulozi. Poznat manir vlastodržaca, koji svojeručno pomeraju kadar sa stvarnosti na sebe, izgovaraju svoj autorski tekst i kroje nove filmske priče. … Zaista poseban momenat predstave je emocija Ernesta Bošnjaka koja ga obuzima dok posmatra svoje sugrađane (goreopisano) nesnađene u sred čuda pred filmom, fantastično dočarana glumom Marka Markovića. … Celokupan utisak je vrlo neobičan i može se kazati da je predstava zapravo nemi film u koloru igran uživo, pokretne slike od krvi i mesa uz pratnju žive muzike (kompozitorke Irene Popović Dragović). Anamaria Jelačanin, Hoću u pozorište

06. GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA Novosadsko pozorište Ujvideki Sinaz
Danilo Kiš 

Premijera: 02. oktobar 2017.

Režija: Aleksandar Popovski
Igraju: Gabriela Crnković, Emina Elor, Agota Ferenc, Atila Giric, Daniel Gomboš, Daniel Husta, Silvia Križan, Ištvan Kereši, Judit Laslo, Arpad Mesaroš, Atila Nemet, Gabor Pongo i Zoltan Širmer

Foto: Srđan Doroški

… Roman, emblematično delo nekadašnjih generacija rođenih na margini napisan je 1976. godine, a prerađen je u dramski tekst. Grobnca za Borisa Davidoviča je krvavi groteskni crtež istočno-evropskog društva, pogled na istoriju iz nekog drugog ugla. Makedonski reditelj, Aleksandar Popovski je postavio predstavu okvirne strukture: vidimo grobnicu za Borisa Davidoviča oko koje se skupljaju drugovi, prijatelji, rodbina – svi se opraštaju od revolucionara. Vizura je prilično tmurna, neko postavlja pitanje ko se  sahranjuje, Zinaida (Emina Elor) obučena u crno odgovara: Borisa Davidoviča, nevidljivog revolucionara. Koji je imao više života i smrti. Ovo mu je druga. A možda bude i treća.  Ko će to da dočeka, pita neko ironično? Usred dirljivog događaja, na lice uplakane udovice u jednom trenutku sleti muva. Ona je otera, čovek ispred nje je ulovi i likvidira je. Predstava se sastoji od ovakvih ili malo čudnijih absurdnih i grotesknih situacija, scena sa duplim obrtom. Reditelj i dramaturg (dramaturg Narodnog Pozorišta u Budimpešti) Erne Verebeš su se držali uputstva koja je dao sam pisac, međutim rasporedom scena se rukovalo prilično opušteno, scene su postavljene tako da što divljije, interesantnije, ironičnije pokažu slike revolucije, i „velikog istorijskog heroja“ postavljenog na piedastal, čija je najvažnija osobina upravo to, da je najverovatnije uvek bio na lošem mestu u loše vreme. … Možda je upravo to najveća vrlina predstave: plastično skiciranje toka absurdne i krvave istorije, strastveno prikazivanje onih koji pokreću dešavanja bili oni junaci, naivci ili samo obični ljudi koji su se našli u centru događanja i samo žele da prežive neslavno doba u kojem su se našli. Reditelj Aleksandar Popovski stavlja scene u ironične navodnike i skoro do kraja nam prikazuje svoju široku viziju iz satiričnog ugla. Glumci se često grupišu u šarene formacije, vidimo svoje junake kako pevaju, plešu po preciznim koreografijama, izvode pokrete, izbiju iz datih okvira ili baš suprotno, nešto kriju. … Prostor je hladan, kutija okružena sivim zidovima, na sredini je grobnica. Glumci se pojavljuju u crnim vojničkim uniformama ili u crno-crvenoj odeći. Gospođa koju glumi Silvija Križan krade poglede u snežno beloj bundi. Novosadski glumci – Emina Elor, Arpad Mesaroš, Gabriela Crnković, Agota Ferenc, Atila Giric, Daniel Gomboš, Daniel Husta, Ištvan Kereši, Silvia Križan, Judit Laslo, Atila Nemet, Gabor Pongo, Zoltan Širmer – sa predanošću, profesionalno i verodostojno igraju istorijske i lažne istorijske scene. … Šokira,  udara pravo u stomak ali paradoks je to da je predstava veoma zabavna. Duboka ironija istorije koja karakteriše legendarno delo Danila Kiša i genijalnu predstavu novosađana, nudi publici prilično detaljan čas iz istorije. Kovács Dezső, Mađarska

07. ZAŠTO JE POLUDEO GOSPODIN R? Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd 

autorski projekat hrvatskog reditelja Bobe Jelčića po motivima filma Zašto je poludeo gospodin R… Rajnera Vernera Fasbindera i Mihaela Fenglera
Premijera: 20. jun 2018.

Režija: Bobo Jelčić
Igraju: Boris Isaković, Nataša Tapušković, Dubravka Kovjanić, Milan Marić, Bojan Dimitrijević, Branko Cvejić, Vesna Čipčić, Jelena Stupljanin, Pavle Korać 

Foto: Maja Medić

Nastao prema motivima istoimenog filma Rajnera Vernera Fasbindera i Mihaela Fenglera, tekst predstave „Zašto je poludeo gospodin R.“ donosi prizore iz frustrirajuće životne svakodnevnice porodice R. Zaglavljen u sputavajućim okolnostima, u pritiscima na poslu i porodici, Gospodin R. se neprestano troši i umara, što će dovesti do tragičnog raspleta. Dramske situacije su izlivene u blagom apsurdu, u joneskovskim tonovima, u strukturi koja je fragmentarna i nekonvencionalna. Kao takva je vrlo podsticajan predložak za predstavu istraživačke forme, ali i suptilno važnog sadržaja. To je reditelj Bobo Jelčić opojno iskoristio, unoseći bujnu svežinu u naš umetnički posustali pozorišni život. Glumci nastupaju vešto, dosledno teatralno, često mehanički i odsutno, čime se odražava i otuđenje, suštinsko odsustvo komunikacije među likovima, članovima porodice R. Takav način igre takođe označava cepanje iluzija, začudno i nenametljivo duhovito. Blizak smisao gradi i povremena pojava scenskih radnika koji se muvaju po sceni, obučeni u majice sa natpisom „Jugoslovensko dramsko pozorište“. Oni pomeraju rekvizite ili traže izgubljene izvođače, na primer Pavla Koraća koji igra Amadeusa, sina Gospodina (Boris Isaković) i Gospođe R. (Nataša Tapušković). … Brutalne prodore naše konkretne društvene stvarnosti postojano donosi prisustvo televizora, čiju sliku ne vidimo, ali čujemo vrlo dobro poznate glasove ovdašnjih političara koji samouvereno govore o reformama i opštem boljitku. Gospodin R. često sam bulji u njega, tupo i odsutno, što takođe suptilno otkriva još uzroka njegove nepregledne tuge. Produbljuju je i ostali akteri u okruženju – njegov kruti Šef (Branko Cvejić) koji tipično trabunja o vizijama budućnosti, nonšalantne kolege (Bojan Dimitrijević, Milan Marić), nametljiva majka (Vesna Čipčić) i manje nametljiv otac (Feđa Stojanović), komšinica (Jelena Stupljanin), Hana (Dubravka Kovjanić). Ana Tasić, Politika

08. CRNA KUTIJA Beogradsko dramsko pozorište i Beoart
Ana Đorđević, inspirisano italijanskim filmom Savršeni stranci Paola Đenovezea
Premijera: 03. novembar 2017.

Režija: Andrej Nosov
Igraju: Nataša Marković, Ljubinka Klarić, Ivana Nikolić, Ivan Zarić, Petar Benčina i Miloš Timotijević

Prema oceni bloga najbolja beogradska komedija sezone

Insirisan filmom Paola Đenovezea Savršeni stranci tekst Ane Đorđević Crna kutija grana se na dva ključna dramaturška toka. Na prvom mestu prepoznajemo značenjske diskurse postmodernog doba u kome dominira problem kibernetike i odnosa čoveka i tehnologije, dok se takođe jasno oslikava egzistencijalna tekstoba pred prikrivenom istinom i mogućim priznanjem što zajedno čini osnov za razvoj dramaturški potentne scenske izvedbe. Likovi drame deluju zadovoljno i srećno, njihov je svet na prvi pogled savršen i bez problema. Ali kako se razotkrivaju pred ljudima koje, bar na prvi pogled, jako dobro poznaju uočljivi su sve vidljiviji trzaji potencijalnog suočavanja sa skrivenim istinama. Strah od istine otvara razdor. Upadaju u bezizlaznu situaciju moralnog prestupa, razotkrivaju se do granice bola i postaju svesni da su uz pomoć prihvaćenog izazova prekoračili nametnuti prag ćutanja i svoj dotadašnji život stavili na kocku. Neophodno je pohvaliti glumački ansambl, pre svega zbog uspostavljanja izražajne scenske pojavnosti, glume bez afektacije, statičnosti ili karikiranja, odlične dikcije i uspešno dočarane psihologizovane izražajnosti. Ljubinka Klarić kao Sofija igra zabrinutu i besnu majku, naizgled uspešnu ženu, istinski nesrećnu pred spoznajom da se nije ostvarila na ličnom i profesionalnom planu. U njenom nastupu odlično je izražena psihološka strana lika, introspektivna začudnost, neka vrsta samozatajne osvetoljubivosti pred svetom u kome se nalazi. Ivan Zarić kao njen muž nastupa sa ironijskom distancom čoveka uvek spremnog na kompromis. Nataša Marković kao Milena i Ivana Nikolić kao Vanja igraju sugestivno, na trenutke komično, otvarajući tako sve nijanse karakterološke određenosti njihovih likova. Milena, verna i požrtvavana žena, planira svekrvu da pošalje u starački dom, dopisuje se na lažnom profilu sa maloletnicima i naposletku priznaje ubistvo. Vanja je uzorna profesorka iza čije maske ljupkosti stoje skriveni demoni iz prošlosti. Nemanja Oliverić kao Vanjin muž Filip igra na kartu komičnosti, ali bez karikiranja i patetičnosti. Petar Benčina kao Natašin muž izrazito je sugestivan i dikcijski tačan. Njegov Miki varira između grozničave nežnosti i razorne destrukcije, da bi se dubina karaktera pokazala nakon nesrećnog nesporazuma u kome je prinuđen da glumi homoseksualca. Miloš Timotijević igra Stefana, uvek raspoloženog i buntovnog momka, prikrivenog homoseksualca, čiji lik u predstavi ostaje sav u nedorečenostima i osećanju stida pred prijateljima. Nenad Obradović, Remarker

09. HASANAGINICA Novosadsko pozorište Ujvideki Sinaz 
autorski projekat Andraša Urbana inspirisano istoimenom dramom Ljubomira Simovića
Premijera: 24. april 2018.

Režija: Andraš Urban
Igraju: Marta Bereš, Daniel Husta, Arpad Mesaroš, Terezia Figura, Livia Banka, Atila Nemet, Gabor Pongo, Zoltan Širmer, Daniel Gombo i Robert Ožvar 

Foto: Srđan Doroški
Na samom početku scenske igre, Marta Bereš koja tumači naslovni lik, veli da je izvorno balada o ovoj junakinji u isto vreme deo nacionalne baštine srpske, bošnjačke, hrvatske literarne tradicije, a sada je, evo, na izvestan način, postala i deo mađarske, budući da se Urbanova predstava igra na mađarskom jeziku i u teatru mađarske nacionalne manjine. Iz narodne balade Urban ponajpre uzima siže, priču o nesrećnoj Hasan-aginoj ženi koja bez krivice biva kažnjena, a od Simovića reditelj preuzima motivacione slojeve koji na akciju pokreću Hasanaginicinog muža, s jedne, i njenog brata, bega Pintorovića, s druge strane. Na taj način Urban gradi osnovu za svoju dramaturško-pozorišnu interpretaciju tragedije u kojoj se psihološki tokovi prepliću sa ovde dominirajućim društvenim kontekstom u kojem je naglasak stavljen na poziciju žene ne samo u patrijarhalnom društvu, nego i u svetu za koji je karakteristična sveopšta manipulacija. U ovom slučaju manipulacija se sprovodi nad Hasanaginicom – ženom, suprugom, majkom, ćerkom, sestrom – a u ime nekih navodno viših i od nje same potpuno udaljenih, zamagljenih ciljeva i interesa, koji joj, međutim, određuju i način života i kompletnu sudbinu. Naime, neko drugi, a ne ona, je u njeno ime odlučio da će postati Hasan-agina supruga, da će roditi, kako se ima ponašati u određenim (društvenim) situacijama, kada će i na koji način pravno biti poništen njen brak, za koga će se i pod kakvim okolnostima, sada oslobođena bračne obaveze, dakle kao da nikada nije ni bila udata, nanovo venčati, pa i kako će postati žrtva a, na kraju, i kako će skončati. Svoju predstavu Urban struktirira po modelu rok koncerta, a to čini uz pomoć sjajne i oštre muzike Irene Popović Dragović. Na taj način pasaži dramskog teksta ovde gotovo da funkcionišu po modelu konferanse kojom se glumci direktno, između pesama, obraćaju publici. … Glumci Novosadskog pozorišta, ovom prilikom pojačani izuzetnom Martom Bereš iz subotičkog teatra „Deže Kostolanji“, ponovo su potvrdili dobro znanu istinu da ovo novosadsko pozorište ima fascinantno uigran, moćno talentovan i besprekorno disciplinovan ansambl čija predanost garantuje uspeh svake njihove predstave. Aleksandar Milosavljević, Radio Beograd

10. OSAMA – KASABA U NJUJORKU Zvezdara Teatar Beograd
Vladimir Kecmanović
Premijera: 04. april 2018.

Režija: Darko Bajić
Igraju: Andrija Kuzmanović, Jovan Jovanović, Iva Ilinčić, Branko Janković, Isidora Simijonović i Amar Ćorović
 
Prema oceni bloga najbolji originalni tekst izveden u nekoj od beogradskih predstava predstava u sezoni iza nas i najbolja glavna muška uloga – Andrija Kuzmanović

Foto: Nikola Vukelić
Kao što su ljudi iz bivše Jugoslavije, bežeći od poslednjeg rata devedesetih, ostali zaglavljeni između domovine i Novog sveta, u koji su „pali“ nepripremljeni, sa prtljagom uspomena, nostalgije i izgubljene nevinosti mladosti, tako je i predstava „Osama – kasaba u Njujorku“ ostala na pola puta, ni roman, ni pozorišna predstava. Uvek je opasno kada se dramatizatori (Peševski i Bajić) opredele za ispovedni žanr, kao u ovom slučaju. Vrlo spretan i simpatičan glumac, Andrija Kuzmanović, ispričao je, skokovito u vremenu, priču o „sarajevskoj raji“, o tome kako se ideologija kao klin zabila između njih i mnoge koštala domovine, a ponekoga i života. Ekstremizam rađa ekstremizam – pa se mali sin Murata i Milice, Baja, izmetnuo u vatrenog pobornika Osame bin Ladena, uprkos pogubnosti takvih ideala, u šta ga svi uveravaju. Samo majka Milica (vrlo potresna scena, kada mu u Sarajevu otac strada od „prijateljske vatre) zabradi se iz želje da, po svaku cenu, prati sina, jer joj je samo on ostao. Izbor mladih glumaca Darka Bajića je dobar: osim Kuzmanovića, duhovito i jezički i dramski efektno igraju i Jovan Jovanović (Murat), Iva Ilinčić (Milica), Branko Janković (Munir), Isidora Simijonović (Esma) i Amar Ćorović (Bajo). Znajući opus Vladimira Kecmanovića, pretpostavljamo da je istoimeni roman, zahvaljujuću svemogućnoj dobroj literaturi, mnogo ubojitiji i učinkovitiji u strašnoj ideji razbraćenja iskrenih prijateljstava i potonuća svega ljudskog u mulj politike. I u Americi, i u Sarajevu, svi junaci ovog generacijskog komada su se kretali kao riba u vodi. Zato je nesrećna okolnost da je predstava, već oko polovine, počela da „šlajfuje“, u zamornom, štektavom smenjivanju scena i skakanju u vremenu i prostoru, uz „provaljenu“ nostalgiju za sarajevskom pop muzikom. … Dragana Bošković, Novosti

TOP 5 važnih predstava u 2017-2018 pozorišnoj sezoni – SRBIJA 

LJUDI OD VOSKA, HNK Zagreb
Mate Matišič 
Gostovanja: 29. maj 2018. (SNP Novi Sad) i 31. maj 2018. (Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd) 

Režija: Januš Kica
Igraju: Goran Grgić, Ana Begić, Ksenija Marinković, Ivan Joncić, Slavko Juraga, Luka Dragić, Siniša Popović, Bojan Navojec, Ivan Glovatski, Milan Pleština, Silvio Vovk, Kristijan Potočki, Alen Šalinović, Alma Prica, Damir Markovina, Vanja Matujec, Iva Mihalić, Katija Zubčić, Barbara Vicković, Olga Pakalović, Ivana Boban i Dora Lipovčan 

Prema oceni bloga ovo predstava sezone koja se mogla pogledati u Srbiji.


URNEBESNA TAMA, Atelje 212 – NAJBOLJA PREDSTAVA MLADIH
Volfram Loc 
Premijera: 7. decembar 2017.

Režija: Jovana Tomić
Igraju: Ana Mandić, Dejan Dedić, Jovana Stojiljković, Marko Grabež, Vučić Perović i Ivan Mihailović  

Prema oceni bloga ovo je najbolja predstava sezone mladih autora za mlade.

… I OSTALI, UK Vuk Stefanović Karadžić i Merlinka festival
Mina Ćirić, Neda Gojković, Galina Maksimović i Maša Radić
Premijera: 29. januar 2018.

Režija: Stevan Bodroža
Igraju: Anđela Jovanović, Bojana Zečević, Željko Maksimović i Nikola Šurbanović 

Prema oceni bloga ovo je najbolja društveno angažovana predstava sezone.

ORFEJ, Opera i teatar Madlenianum i Nova Beogradska Opera
Klaudio Monteverdi (1567-1643), Libreto: Alessandro Striggio
Premijera: 18. novembar 2018.

Režija: Daniel Pfluger (Nemačka)
Dirigent: Predrag Gosta
Vokalni solisti: Nikola Diskić, Antonia Dunjko, Dragana Popović, Radolava Vorgić, Marko Špehar, Marko Živković, Ljubomir Popović, Milan Stančić, Jana Cvetković, Đorđe Petrović i dr.

Prema oceni bloga ovo je najbolja premijerno izvedena opera u Srbiji  

MAGBET, Bitef teatar i CZK Tivat
Premijera: 4. novembar 2018.

Koreografija i režija: Miloš Isailović
Igraju: Miloš Isailović, Ana Ignjatović Zagorac, Dejan Kolarov, Nataša Gvozdenović, Vladimir Čubrilo, Ivana Savić – Jacić, Tamara Pjevac, Branko Mitrović 

Prema oceni bloga ovo je najbolja premijerno izvedena savremena plesna predstava u Srbiji  

TOP 10 najboljih predstava za 2017-2018 pozorišnu sezonu – SRBIJA (jun 2017. – septembar 2018.)

01. KRVAVE SVADBE
, Srpsko narodno pozorište Novi Sad i Budva Grad teatar
02. CARSTVO NEBESKO – EPIKA BALKANIKA
, Narodno Pozorište Beograd i Bitef teatar
03. HAJKA NA VUKA
, Šabačko pozorište
04. STRAH I BEDA TREĆEG RAJHA
, Narodno pozorište iz Gračanice 
05. KAD BI SOMBOR BIO HOLIVUD
, Narodno pozorište Sombor
06. GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIĆA
, Novosadsko pozorište Ujvideki Sinaz 
07. ZAŠTO JE POLUDEO GOSPODIN R?
, Jugosovensko dramsko pozorište Beograd
08. CRNA KUTIJA
, Beogradsko Dramsko Pozorište
09. HASANAGINICA
, Novosadsko pozorište Ujvideki Sinaz
10. OSAMA – KASABA U NJUJORKU
, Zvezdara Teatar Beograd 

TOP 5 važnih predstava u 2017-2018 pozorišnoj sezoni – SRBIJA 

URNEBESNA TAMA, Atelje 212 – NAJBOLJA PREDSTAVA MLADIH
… I OSTALI, UK Vuk Stefanović Karadžić i Merlinka festival – NAJBOLJA DRUŠTVENO ANGAŽOVANA PREDSTAVA
MAGBET, Bitef teatar i CZK Tivat –  NAJBOLJA SAVREMENA PLESNA PREDSTAVA
LJUDI OD VOSKA, HNK Zagreb – NAJBOLJA GOSTUJUĆA PREDSTAVA IZ REGIONA
ORFEJ, Opera i teatar Madlenianum i Nova Beogradska Opera – NAJBOLJA PREMIJERNA OPERA

Linkovi pozorišta:
Srpsko narodno pozorište Novi Sad
Narodno pozorište Beograd 
Bitef Teatar Beograd
Šabačko pozorište
Narodno pozorište Sombor 
Novosadsko pozorište Ujvideki Sinaz
Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd
Beogradsko dramsko pozorište 
Zvezdara Teatar Beograd 
Atelje 212 Beograd 
UK Vuk Stefanović Karadžić
Bitef Teatar  
CZK Tivat
Opera i teatar Madlenianum

Marko Radojičić 
Marko Radojičić http://bgedtculture.blogspot.rs/
Rođen u Čačku 1982. godine. Inženjer telekomunikacionog saobraćaja. Ljubitelj i pratilac kulturnih dešavanja. Pokrenuo blog o kulturi, Belgrade Edt Culture, u cilju njene popularizacije. Svojim pisanjem želi da promoviše književnost, pozorište, film, izložbe, muziku i igru. Živi i radi u Beogradu. Član UNS-a i međunarodnog udruženja novinara (International Federation of Journalists)