12. Novembra 2019. | 16:21
Početna / Mesečina / Uzdah tropske tišine

Uzdah tropske tišine

UZDAH TROPSKE TIŠINE, anđeo, devojčica, dete, cvećeHarizmom 

pustinjskog vjetra ,

u tišini svitanja

ćutanjem miluješ

ženu koja drhti .

U toboganu sna,

svoje skamenjene suze

uranjaš u moje usne,

toplije od jula.

Zelena čežnja

tvojih lažnih očiju ,

postaje ples ,

u potoku kojim teče

moja besmrtnost .

Svjetlucam ,

kao Jadransko more

dok mjesec sunce čeka.

Govorom tišine

pustih đavola da me ljubi .

UĐI

Čuj,

kako bruji crveni monolit

poezijom muzike…

Moje usne i tvoj dah ,

smrću zagrljeni.

Diši duboko

u snu bez snova.

Vodiću te u nepoznato .

Pokloniću ti ljubav

začetu greškom …

bezgrešno rođenu .

 ” Izdaja sa ljubavlju počinje .”

Zagrli sebe

u tkanju moje svjetlosti.

Veži u snoplje miris lavande .

Tvoj slatki poljubac

je moja gorka pilula.

Ogledni se u mome pogledu

Ostavi mi  na usnama ukus bevande .

Umrijeću ti na rukama.

Upamti moj miris kože

prije nego u Crkvene knjige

mirisom beskraja

upišeš  ime žene

sa uzdahom tropske tišine.

Prekrsti se .

Ponesi tvoje dodire

nesklad u srcu

 grč i tugu

i suze i bol ,

stjenovitu obalu Bilećkog jezera

bijeli osmijeh ,

kamene kuće

i kosu…

crvenu kao sunce na zalasku .

Nisam ni postojala.

Bogojavljenje tvoga dodira

porađa moju zoru.

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Zdravka Babić

Zdravka Babić
Zdravka Babić (Bileća) Republika Srpska. Sve moje pjesme su moje odbjegle srne, nastaju same i često me iznenade sadržajem i oblikom , otmu se iz pera, i uvijek bez doručka, odu svojim putem… hodaju bose...i uvijek ostane žal za onim što nisam uspjelela reći al’ i pamćenje na vatru koja me grijala dok sam ih pisala.