fbpx
spot_img

Večno dete

Jesi li živ, dečače?

Čujem eho tišine

I vidim samo bledu senku na zidu

Što tvoje je visine

 

Ostavio si je za sobom, Petre Pane

Vratio si se u Nedođiju

I sada si sa druge strane

Dok ja lutam između svetova

U potrazi za smislom

Ti letiš nošen dahom vetrova

I više ništa nije isto

 

Zvezdanu prašinu, znam, imaš na ramenu

I dah tvoj oseća se u večnom plamenu

 

Ti nosio si džepove pune snova

Al’ ti snovi se polako raspršiše

I tada u mojim džepovima

Ostade samo šaka bola

I moje godine tebe ubiše

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Kristina Raković
Kristina Raković
Živi u okolini postojanosti memorije sa punim džepovima satova koji se tope. Besciljno luta po virtuelnom svetu dok traži svoje mesto u realnosti. Konzumira umetnost. Student srpskog jezika i književnosti na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu.