12. Decembra 2017. | 18:54
Početna / Video igre / Video igre: ASSASSIN’S CREED ORIGINS

Video igre: ASSASSIN’S CREED ORIGINS

omislili bismo da su ljudi barem djelomično zainteresirani za povijest kada uživaju u Assassin’s Creed igrama. Naravno, to ne mora nužno biti slučaj. Jedni su serijalu pristupili zbog ljubavi prema povijesti, drugi su zavoljeli povijest tek nakon što su dopustili Ubisoftu da ih odvede u ovaj prekrasan svijet, a treći su tu samo radi zabave i povijest ih nimalo ne zanima u stvarnom životu. No, bilo kako bilo, većina se tih igrača iz godine u godinu vraća Assassin’s Creed serijalu te uz njega stoje u dobru i zlu.

Za sebe mogu reći da plešem negdje na granici prve i druge skupine. Assassin’s Creed me zaintrigirao zbog povijesne tematike, a ovoj humanističkoj znanosti ozbiljnije sam se posvetila radi dugotrajnog lutanja Ubisoftovim univerzumom vječite borbe između Templara i Assassina. Štoviše, mogu reći da mi je to jedan od najdražih serijala i da nijedna gaming franšiza nije ostavila toliki trag na moj gamerski život.

Iako sam velik dio svog života posvetila izučavanju povijesti, nikada se nisam previše mrštila kad je Ubisoft iskrivljavao činjenice da iste bolje sjedini s pričama koje nam je želio prezentirati. Zapravo, nekome tko je zatrpan povijesnim knjigama, malo drugačija interpretacija veoma važnih trenutaka u povijesti čovječanstva kao i stvarnih osoba koje su svjedočile tim događajima može doći kao osvježenje.

S obzirom na to da sam najviše vremena utrošila proučavajući misterioznu staroegipatsku civilizaciju, Assassin’s Creed Origins trebao je biti idealna igra za mene. U tom pogledu zadovoljstvo mi je reći da me nimalo nije razočarao. Istina je da Ubisoft nije izmislio toplu vodu pa mu stoga neću pisati hvalospjeve do neba, ali to ne znači da tim koji nam je omogućio da doživimo stari Egipat na drugačiji način ne zaslužuje brojne pohvale.

Origins je prije svega veoma ponosan na svoje porijeklo te vam neće dati prostora da ga ne vidite kao člana obitelji Assassin’s Creed, no s druge strane trudi se izrezbariti vlastiti identitet. Takav balans apsolutno je prihvatljiv jer je krajnje vrijeme da se serijal makne od mrtve točke dok u isto vrijeme čuva ono zbog čega mu se brojni fanovi vraćaju iz godine u godinu.

ac-origins-recenzija (3)

Ubisoftov vremeplov ove nas je godine vratio gotovo dva milenija u prošlost, kada je starim Egiptom vladala XXXIII. dinastija Ptolemejevića. Prvi vladari uspjeli su uzdignuti Egipat na položaj najznačajnijeg kraljevstva na prostoru istočnog Sredozemlja, no ptolemejska država počinje slabiti samo stoljeće nakon osnivanja, da bi posljednji vladari, u koje se ubraja Kleopatra VII., nastojali očuvati barem sjenu nekadašnjeg veličanstvenog kraljevstva sklapanjem jakih veza s Rimom.

Ubisoft nije mogao dopustiti da vraćanje staroegipatskoj civilizaciji prođe bez predstavljanja povijesnih ličnosti poput Pompeja, Kleopatre i Cezara.

Assassin’s Creed Origins nudi nam da svjedočimo skorašnjem kraju dinastije Ptolemejević jer si Ubisoft zasigurno nije mogao dopustiti da vraćanje staroegipatskoj civilizaciji prođe bez predstavljanja značajnih povijesnih ličnosti poput Pompeja, Kleopatre VII. i Julija Cezara. Dakle, vraćamo se u četrdesete godine 1. stoljeća prije nove ere gdje ćemo biti prisiljeni boriti se protiv Ptolemeja XIII. u korist njegove sestre Kleopatre VII. Filopator.

ac-origins-recenzija (7)

Međutim, to razdoblje za red Assassina ima mnogo veće značenje od obične borbe za prijestolje i biranja između dva zla. Radi se o osnivanju društva koje obavlja posao u sjeni da bi služilo svjetlu, a njegov idejni začetnik jest Bayek od Siwe. Prvi čovjek reda Assassina nosi sunčevo oko uđat, simbol zaštite, koji predstavlja Medjaya, zaštitnika drevnog Egipta, faraona te njegovih podanika. Iako je ova elitna jedinica vojnika izašla iz mode dolaskom Ptolemejevića na vlast, Bayek zbog oznake koju nosi i dalje uživa poštovanje brojnih članova staroegipatskog društva osobito obrtnika i seljaka.

Bayek zbog oznake koju nosi uživa poštovanje brojnih članova staroegipatskog društva osobito obrtnika i seljaka.

Unatoč tomu što je Bayek Medjay, smrt njegova maloljetnog sina uništila je svaki osjećaj dužnosti prema faraonu koji mu predstavlja zemaljsku inkarnaciju boga, a umjesto toga obećava svojem dječaku, ali i samome sebi, da će pronaći i ubiti svakoga tko mu je oduzeo pravo na život i time mu osigurati miran počinak. Premda smo slične teme vidjeli i u ranijim Assassin’s Creed igrama, nijedna od njih nije nam toliko živo opisala patnju koju protagonist proživljava, mržnju koja ga obuzima i krivnju koja ga guši; zato što nema većeg prokletstva od toga da roditelj nadživi svoje dijete, napose kada ono još nije počelo ni živjeti.

ac-origins-recenzija (5)

Jedina svijetla točka u Bayekovoj tragičnoj priči je njegova žena Aya. Ta egipatska božica, kako je mnogi nazivaju, također je dobila posebno mjesto u ovoj priči, no za razliku od svojega muža, Aya je više doprinijela redu Assassina nego vršenju osvetničkog pohoda u ime pokojnog sina Khemua. Iako nam je dozvoljeno da joj uđemo u glavu, set vještina kojima raspolaže ostat će netaknut, a bilo kakvo druženje koje sama ne insinuira je striktno zabranjeno. Misije u kojima je igrač njezina zvijezda vodilja uglavnom se vežu za pomorske bitke, što je u jednu ruku ugodna promjena ambijenta, no u drugu takve misije znaju biti zamorne.

Slična situacija čeka vas s Laylom Hassan, protagonisticom u modernom vremenu, koja osim svog egipatskog podrijetla s Ayom i Bayekom dijeli odanost redu Assassina. Mada me suvremeno nadmetanje između Templara i Assassina nije umaralo za Desmondova života, aktivno sudjelovanje u spletkama tvrtke Abstergo u Black Flagu bacalo me u očaj. Srećom, tranzicije na Laylu kao igrivog lika bile su prirodne, kratke i dovoljno rijetke pa me povratak u budućnost nije naročito smetao, ali u isto vrijeme nije otkrio više od onoga što znamo još od prvog dijela. No, postoji hrpa pisanog materijala i zvučnih zapisa koji će vam rasvijetliti neke događaje te odgovoriti na zanimljiva pitanja, primjerice o tome dijele li Assassin’s Creed i Watch Dogs isti univerzum.

 

 

Najzanimljivije pješčane pustolovine doživjela sam u pratnji Bayeka i njegovog prirodnog drona Senu, no ne kada smo vršili krvnu osvetu nad njegovim smrtnim neprijateljima već kada smo pomagali ostalim Egipćanima u raznoraznim poslovima. Ubisoft možda nije uložio najveći napor da nam dostavi napetu priču koja bi u nas zarila pandže čiji bi pritisak osjećali i onda kada ne možemo zaroniti u predivan svijet Assassin’s Creed Originsa, ali nam je umjesto toga ponudio da doživimo povijest i kulturu staroegipatske civilizacije kroz brojne sporedne misije.

Priča starog Egipta bolje je ispričana kroz sporedne misije nego kroz glavnu radnju.

Svaki NPC kojemu ćete pružiti pomoć služit će kao komad slagalice jedne ogromne slike koja vam želi ispričati više o životu kojeg su stari Egipćani vodili dvije tisuće godina prije nas. Neki od njih održat će vam kratko predavanje o balzamiranju i religijskim običajima, drugi će vam govoriti o prilagodbi grčkom stilu života i rimskim ugnjetavačima, a treći će vam pomoći da bolje upoznate Medjaya iz Siwe. Ma koliko god su neke priče unikatnije od drugih, sve se one na koncu svode na isto: spasi zatvorenika, isprati ili slijedi nekoga do naznačene lokacije, pokupi određene predmete, porazi neprijatelje, igraj se Sherlocka Holmesa.

ac-origins-recenzija (4)

Uzmemo li u obzir to da se Assassin’s Creed okrenuo prema RPG žanru, Origins će od vas zahtijevati da provede brojne sate u rješavanju svakojakih zadataka kako biste ulaštili Bayekove vještine za okršaj s njegovim pravim neprijateljem, ali i drugim protivnicima koji bi vam stajali na putu. Ukratko, glavne i sporedne misije nisu jedini način da se opskrbite iskustvenim bodovima već iste možete pronaći istražujući svaki kutak svijeta, osobito tajne egipatskih grobnica, ali i čišćenjem zemlje od rimskih vojnika.

Svaki novi level će vam, izuzev malog bonusa po pitanju zdravlja i napada, nuditi mogućnost da birate novu Bayekovu vještinu sa stabla s tri grane: Warrior, Hunter i Seer. Već po nazivu možete razabrati da će se Warrior fokusirati na borbu, Hunter na stealth i tihe eliminacije, a Seer na vješto korištenje raznih pomagala u koje se ubraja i pripitomljavanje divljih zvijeri.

Nije nimalo pametno naći se opkoljen neprijateljem jer isti neće čekati svoj red da zamahne oružjem prema vama.

Svaka misija zahtijeva od vas određenu razinu iskustva, no nije nužno da im pristupite tek kada vas igra obavijesti da ste dorasli izazovu kojeg ste stavili pred sebe. Međutim, i jedan level može puno značiti ako si dopustite da vas okruže vojnici. Ustvari, nije nimalo pametno naći se opkoljen neprijateljem jer isti neće čekati svoj red da zamahne oružjem prema vama, a vi nećete dobiti nikakvo upozorenje da izvedete protunapad. Ako u smjesu dodate i protivnika koji je za nekoliko levela vještiji od Bayeka – crno vam se piše. Konkretno, njihov zamah može uzeti više od trećine vašeg zdravlja dok će te im vi morati zabiti više strijela u glavu da napokon padnu na koljena i njihova krv natopi pijesak. Također, valja napomenuti da skrivena oštrica nije ultimativno oružje pod kojim će svaki neprijatelj pasti.

ac-origins-recenzija (2)

Sustav borbe je daleko bolji od onog udaranja po jednom dugmiću ili lijevoj tipki miša kako je to običaj u prijašnjim nastavcima, prvenstveno zbog toga što vas takav način rješavanja konflikta može odvesti samo na stol za mumifikaciju. Pošto Bayek ne nosi titulu nesavladivog protagonista, najbolji pristup dostojnijim protivnicima jest igra mačke i miša, napose ako se radi o lovcima na glave kao što su to phylakitai vojnici. Phylakitai su posebna vrsta neprijatelja koje je potrebno izbjeći u širokom luku jer šanse da izvučete živu glavu ne idu baš u vašu korist. U svakom slučaju, u sukobu s otpornijim vojnikom neophodno je da konstantno budete na oprezu jer vas loša procjena može koštati 15 minuta uzaludnog natezanja, živaca, a možda i gaming pribora.

Borba je mnogo kompleksnija i zahtjevnija od bilo kojeg Assassin’s Creed naslova do sada.

Prema tome, borba je mnogo kompleksnija i zahtjevnija od bilo kojeg Assassin’s Creed naslova dosad te je u suštini prilično kvalitetno odrađena. Štit će vas u većini slučajeva zaštititi od napada hladnim oružjem ili strijelama, koje zatim možete spremiti u svoj tobolac. Međutim, obrambeno oruđe ne mora biti sačinjeno od bronce ili željeza da bi obranilo Bayeka od navale strijelaca. Drugačije rečeno, prebacite li mrtvo tijelo preko leđa gnjevnog Egipćanina iz Siwe isti će biti pošteđen većine ispucanih projektila. Strijele uglavnom poštuju zakone fizike, točnije putanja s prijeđenim metrima postupno opada, ali postoje i takozvane predator strijele koje ne ciljaju na realizam jer istima upravljate vi sami.

ac origins recenzija x (1)

S druge strane, bliska borba zahtijeva nešto više prepredenosti, no jednom kada uhvatite ritam razvaljivanje protivnika neće vam pričinjavati značajnije teškoće. Samo vitlanje mačem ili nekim drugim sličnim predmetom nije nimalo kompleksno jer imate samo dvije opcije: brz i snažan napad. S jedne strane, brzi napad sam po sebi ne nanosi mnogo štete, ali lako može prerasti u kombo od nekoliko zamaha.

S druge strane, snažni napadi su mnogo sporiji, no nanose mnogo više štete. Međutim, da bi izvojevali pobjedu potrebno je razumjeti i defanzivan sustav borbe koji se zasniva na preciznoj vremenskoj koordinaciji pokreta. Budući da štit neće izdržati udarac svakog neprijatelja, morate biti spremni da u potpunosti izbjegnete doticaj s tuđim oružjem, točno u pravo vrijeme izvedete kontranapad ili oklopom oborite suparnika do privremenog stanja besvijesti.

Posljednje, ali ne manje važno, Bayek je svjestan koliko će mu muke svaki neprijatelj zadati i u skladu s time na milimetar može procijeniti štetu koju bi im određeno oružje trebalo nanijeti. Naravno, takav pristup ugrožava osjećaj imerzije kada mislite da ste spremni savladati neprijatelja skrivenom oštricom, ali i općenito u borbi pošto možete lako procijeniti koliko udaraca protivnik može podnijeti. Također, treba naglasiti da puko zamahivanje oružjem po zraku dok nešto ne opalite neće biti od nikakve koristi. To znači da vam igra neće nuditi prečace preusmjeravajući vas prema neprijatelju, čak ni tijekom lock-on partije, već ćete se za dobar hitac morati pobrinuti sami.

ac origins recenzija x (2)

Nadalje, bitno je da Bayek uvijek bude opremljen strijelama jer iste ne zna praviti sam, a borba prsa o prsa nije uvijek najsretniji odabir. Sva oružja i druga pomagala kao što su vatrene bombice, strjelice za uspavljivanje ili one umočene u otrov, možete mijenjati u bilo kojem trenutku pauzirajući igru. Jedina oprema na koju će Medjay trošiti vlastite resurse jesu skrivena oštrica i rukavice koje doprinose jačini njegova udarca, grudni oklop koji mu produljuje vijek trajanja te veći tobolac za strijele i kožnu torbu za posebni pribor.

Orao Senu predstavlja vaše oči prilikom nabavke materijala poput kože, željeza, bronce i cedrovine, neke sirovine dobit ćete rastavljanjem stare i nepotrebne opreme, a one vrjednije skrivaju se u kraljevskim piramidama i drugim posebnim mjestima. Treba naglasiti da se za bolji luk, štit i melee oružja nećete trebati pretjerano namučiti, no uvijek postoji opcija da kovač, za određenu svotu novca, poveća kvalitetu vašeg sredstva za napad odnosno obranu.

Za bolju opremu se nećete morati mučiti, a postojeću je uvijek moguće nadograditi.

Maloprije sam napomenula da je Senu drugi par Bayekovih očiju, što znači da će ista skenirati svakog neprijatelja, bez obzira skriva li se isti iza kamenog zida, te će kontinuirano pratiti njegove kretnje. Stvar funkcionira kao zamjena za eagle vision u ranijim AC igrama, a u kolikoj mjeri će vam to ugrožavati iskustvo igranja ovisi o vama. Osobno mi se sviđa što me Senu može upozoriti kuda lutaju neprijatelji, međutim, smeta me što oznake ne nestanu barem onda kada se vratim na Bayeka.

No, bilo kako bilo, njena korist seže i do same borbe. Naime, Senu će nerijetko uznemiravati ljudske neprijatelje kako bi Bayeku olakšala posao, a agresivniju vrstu potpore pružat će mu u lovu na ptice. Također, ako iz sigurne udaljenosti želite istražiti kakva vrsta opasnosti vas čeka na putu ne morate brinuti o nevidljivim zidovima ili, bolje rečeno, desinkronizaciji jer ne postoji granica određena u kilometrima koje ona može preletjeti prije nego se mora vratiti Bayeku.

ac-origins-recenzija (8)

Budući da stari Egipat nije krcat visokim građevinama poput Unityja ili Syndicatea, Assassin’s Creed Origins vas neće tjerati da se penjete na tornjeve da dobijete pojam o okruženju u kojem se trenutno nalazite. Doduše, takve lokacije vrijedne su vašeg vremena ako želite brzi pogled na što vam određeno mjesto nudi, ali i lokaciju na koju ćete se moći vratiti u trenu. Kao i ostali dijelovi franšize, Origins će vas poticati da bezbrižno istražujete masivnu reprezentaciju staroga Egipta, bilo da jašete na konju ili devi, plovite u čamcu ili se prisjećate starih nepromijenjenih mehanika parkoura.

Origins će vas poticati da istražujete masivnu reprezentaciju staroga Egipta, bilo da jašete na konju ili devi.

Čak i ako niste ljubitelj staroegipatske povijesti, ne možete poreći da pogled iz Senuine perspektive čini ogromno područje Donjeg Egipta vizualno čarobnim. Isto tako, prava poslastica čeka vas i na kopnu, međutim, ponekad će ista imati gorak okus. Fin spektar boja daje posebnu živost živoj i neživoj prirodi stoga nije pretjerano reći da se Origins s pravom ističe među ostalim Assassin’s Creed igrama, ali i drugim visokobudžetnim naslovima.

Ipak, s vremena na vrijeme ljepotu drevnog Egipta narušavaju tehnički problemi kao što su opadanje performansi i zakašnjelo učitavanje tekstura, ponekad čak i tijekom cutscena. S obzirom na to da se radi o ogromnom svijetu razumljivo je da ćemo naletjeti na nekoliko glitcheva, ali kada vam na ekranu nedostaje značajan dio slike to je onda već drugi par rukava. Slično tomu, dijalozi i glasovna gluma solidno su odrađeni, doduše, ovo potonje zna imati čudnih trenutaka naročito kod djece, no ništa zbog čega bi vas boljele uši.

aya

Prije kraja voljela bih istaknuti nekoliko beznačajnih, ali opet toliko vrijednih detalja koji dodatno upotpunjuju doživljaj starog Egipta. Konkretno, promjene dana i noći odvijat će se prirodno, a njena dinamičnost osjećat će se i na NPC-jevima te neprijateljima. Primjerice, vojnici na izvidnicama će stražariti na smijene, trenirat će, jesti i obavljati nuždu, dok će obični Egipćani danju uživati na suncu, a ulice će noću biti prazne. Nadalje, ako se Bayek preračuna i skoči s prevelike visine neko vrijeme će šepati, a svoju bol mogao bi mentalno umiriti laganim hodom kroz visoku travu čije će vlati lagano gladiti.

Zatim, ako se dovoljno približite vatri Bayek će na tren stati da se ugrije, no bude li u rukama držalo luk u trenu će pretvoriti strijele u vatrene projektile. Jedan poseban detalj kojeg sam primijetila pukom slučajnošću vezan je uz prikaz mape. Naime, svako mjesto na mapi ima posebnu zvučnu priču koju možete poslušati ostavite li kursor da stoji na bilo kojoj lokaciji. Naravno, Egipatu ne nedostaje ni ridikuloznih situacija poput toga da se pred vama nalazi hrpa strijela, a vi nemate što uzeti, da je vaš suborac nevidljiv neprijateljima ili da vaša pratnja odjednom odluči krenuti drugim putem i ponovno se uvaliti u probleme.

ac-origins-recenzija (6)

Između brojnih sitnica zbog kojih čitav svijet ima više smisla meni je najdraža ona koju sam zapravo očekivala, no svejedno me na kraju ugodno iznenadila. Radi se, naime, o animacijama vezanim uz Senu. Ako zastanete na par sekundi Senu će sletjeti na Bayekovu ruku, a ponovno će se vinuti u zrak tek kada vi tako odlučite. Ono što je toliko zanimljivo kod toga jest što Senu neće nestati ili se stvoriti na nekom drugom mjestu već će cijela animacija proteći fluidno, no ono bitnije je da će se ista stvar odvijati prilikom prijelaza sa Senu na Bayeka i vice versa. Dakle, kada prebacite na Senu ona će biti točno tamo gdje ste je neposredno prije vidjeli. Jedini problem kod te tranzicije je učitavanje koje ponekad zna potrajati nekoliko sekundi.

Gledano u cjelini, Assassin’s Creed Origins je za mene bio unikatno i sasvim drugačije iskustvo od prethodnih nastavaka, no u isto vrijeme pratio me osjećaj da je to i dalje serijal koji je preokrenuo moj život naglavačke. Bez obzira na to što ova franšiza ima posebnu sentimentalnu vrijednost za mene, ne pretjerujem kada kažem da je ovo jedan od najzanimljivijih dijelova serijala kojeg pratimo već deset godina, a bilo bi šteta da ga fanovi Assassin’s Creeda propuste samo zato što je odlučio evoluirati. Zaista mi se sviđa što nas ovaj nastavak ne tjera da rješavamo misije na određen način radi kompletne sinkronizacije, a ako nam stari Egipat nije pokazao početak i kraj Assassin’s Creed serijala potiho se nadam da ćemo ubuduće teške moralne odluke morati donositi sami.

Share on FacebookNovakujem

O autoru: Mihailo Todorović

Mihailo Todorović

Učenik Prve kragujevačke gimnazije odeljenja obdarene dece za fiziku, informatiku i matematiku. Voli video igre, filmove i druženje. Hobi su mu
sviranje gitare, plivanje i usavrsavanje engleskog jezika.