18. Decembra 2018. | 17:47
Početna / Video igre / Video igre: World of Warcraft

Video igre: World of Warcraft

Još nam je jednom došao taj dan kada ljudi pred dućanima podižu šatore i po 20 sati čekaju u redu kako bi se dočepali nove doze famoznog World of Warcrafta. Ali, tko bi lud još pomislio da je ova tradicija započela prije skoro 15 godina? I dok se stari veterani s nostalgijom sjećaju noćnih šetnji Barrensom odgovarajući pritom gdje je više ta prokleta Mankrikova žena, drugi ipak tek stižu u ogroman svijet Azerotha… I sasvim se dobro zabavljaju. Svidjelo se to nekima ili ne, World of Warcraft je imao dovoljno prilika sazreti, a Battle for Azeroth tu je da još jednom udahne malo života u MMO koji nikako da poklekne. Ali dok je sve tu sada novo, zapravo se malo toga i promijenilo.

O kakvoj je igri ovdje riječ?
Battle for Azeroth je sedma ekspanzija za popularni World of Warcraft, MMO star već 14 godina. Ekspanzija nije besplatna, ali sve prijašnji WoW sadržaji jesu – pod uvjetom da imate aktivnu pretplatu na mjesečnoj ili godišnjoj bazi.

Gdje da uopće počnem? Zapakiravši napokon sagu o Sargerasovoj “Fel” korupciji i njegovim svemirskim demonima, Alijansa i Horda ponovo pokušavaju odgovoriti na pitanje “čiji je tata jači”. Kako bi jedna strana napokon prevagnula u vječnom ratovanju, obje su u potrazi za novim prijateljima. Samim time nalazite se u situaciji da putujete na nove kontinente i rješavate tuđe probleme (opet). Zvuči pomalo mutavo kad to tako sročim, no Blizzard je ovim pristupom uspio pronaći zlatnu sredinu gdje se priča površno još uvijek dotiče centralne teme, samo bez da vas s time sada konstantno dave. Stvar se tako uvelike vraća nazad na dobru staru pustolovinu, odnosno na zbirku bajkovitih pričica. Očekujte zato zle vještice u jezivoj šumi ili kultiste koji potajno štuju lignje na ruralnim pašnjacima. I stvarno, prva stvar koju tu moram pohvaliti su te nove lokacije koje su zaista predivno dočarane te se lijepo slažu s Warcraftovom estetikom.

Battle for Azeroth je zbirka bajkovitih i prelijepo maštovitih pričica.

Ali budimo realni, tko još igra WoW radi priče… Kontra većini toga što će slijediti, moram priznati da sam se ovih prvih par tjedana dobro zabavljao. Dapače, zabavio sam se jako dobro. No to je otprilike to što se tiče nekih pohvala koje bih mogao dati jer kao što je to i inače situacija, većinu toga što se u prethodnim ekspanzijama skupljali, farmali i osvajali opet vam vrijedi friške fige. To se ovdje prvenstveno odnosi na legendarna “artifact” oružja koja su bila u središtu prošle ekspanzije – Legion. Čitav je taj sustav sada izbačen a na njegovom je mjestu ogrlica veoma slične, ali ujedno i manje funkcionalnosti.

Mali modni detalj zvan “Heart of Azeroth” tako ćete dobiti u prvih sat vremena, a radi se o predmetu koji će paralelno s vašim likom skupljati “experience” na putu do novog levela 120 i dalje. Ta stvar sama po sebi zapravo ne radi ništa, no njezino napredovanje služi kao uvjet za ostalu opremu koju naknadno pronalazite. Pojedini novi predmeti tako će vam sada nuditi izbor između nekoliko pasivnih pogodnosti, ali je to manje važno jer dobar dio njih uopće nije zanimljiv. Problem nastaje što time vaša klasa uopće ne uči nove trikove duž mukotrpnog procesa leveliranja, stoga mi nije jasno koja je tu uopće poanta u guranju tih dodatnih 10 levela? Onako kako ste završili Legion tako ćete sad i nastaviti šibati rotacije iz stečene muskularne memorije, a to postane dosadno. I naporno. Jako naporno.

Kroz novih deset levela vaša klasa nema ništa za učiti ili savladati.

Naravno, Battle for Azeroth nudi još dosta toga, no ne mogu se razuvjeriti da je sve to zvučalo bolje dok je pisalo na papiru nego kad je kad sam ih napokon isprobao. Primjerice, novi “expedition” obećava plovidbu morem u potrazi za “blagom” na još neotkrivenim otocima. Međutim, sama plovidba svedena je na najobičniju sliku učitavanja dok je otok pak malo veća arena za grindanje mobova. To se sve zapravo odigrava kao još jedan “battleground” u kojem se Horda i Alijansa utrkuju tko će brže nafarmati resurse potrebne da zaključi meč. Zbilja ništa revolucionarno. Jedina glavna razlika je ako ne volite PvP, njih ovdje možete zaigrati i protiv “botova” odnosno kompjuterski kontroliranih likova koji simuliraju igrače protivničke frakcije.

Ali to nije sve što se tiče PvP-a jer većina ekspanzije kontekstualno zapravo nekako naginje tome. Tzv. “War Mode” kojega možete upaliti ili ugasiti isključivo u glavnom gradu još je jedan pokušaj da se PvP iz instanciranih Arena i Battlegroundsa vrati u otvoreni svijet, nešto što Blizzardu do dan danas nikada baš i nije pošlo za rukom. Međutim, ovoga puta to bi moglo imati drugačije rezultate jer osim što vas time svatko može zgaziti dok najmanje očekujete, njime dobivate i 10% više nagrada od questova. Ali čak ni to nije sve, jer oni koji na ovaj način uspiju zaredati najviše žrtava također dobivaju nagradu i na vlastitu glavu.

Battle for Azeroth pokušava ujediniti PvP i PvE.

Sve je to super i prekrasno, no meni osobno i dalje nedovoljno s obzirom na to da će mi time za sve trebati i 10% više vremena. Česti questovi koju vas i dalje šalju da tamanite 15 ovih ili onih dovoljno su naporni sami po sebi, a pošto ionako samo ponavljam sve iste rutine kao što sam i u Legionu, obično želim da što prije i završe. Battle for Azeroth zato bi najlakše prozvao ekspanzijom ekspanzije jer ponovo šaljete podređene na zadatke, birate mape po željenom redoslijedu zbog načina kako leveli skaliraju, te na koncu radite “world questove” u svrhu dizanja brojki zvanih reputacijama. Zbilja, sve isto kao prije samo ovaj put to možete raditi na novom terenu. Dok je čitav taj niz sustava po sebi bio sasvim dobar, jednostavno više nije toliko uzbudljiv, iako mi je drago za vidjeti da svi kontineti sada donekle skaliraju po levelima.

Najviše me zapravo zanimao novi mod koji nažalost još nije dostupan, ali bude stigao u Battle for Azeroth. “Warfronts”, odnosno specijalne misije na konkretnim mapama koje su svojevrsne PvE simulacije partija Warcrafta iz starih RTS dana. Naravno, umjesto da vi osobno s oblaka upravljate svime, ovdje tek dobivate ulogu jednog od pijuna. Sve je to naravno puno kompliciranije i razrađenije nego što zvuči, jer da bi bitka uopće krenula cijela vaša frakcija najprije mora donirati dovoljno resursi. Naposljetku partije zaključat ćete bojište na period od tjedan dana te otvoriti vrata novom sadržaju i pogodnostima, ako naravno pobijedite.

Warfronts okršaji  Warcraft vraćaju natrag u stare strateške dane.

Zvuči super, znam. Takvo što je u WoW-u trebalo biti već odavno, no bolje ikad nego nikad. Međutim, i dalje sam malo skeptičan jer je to još uvijek jedna od onih točaka na papiru. Nove klase ovoga puta nema, ali zato su nam tom mjestu nekoliko novih rasa. Točnije zapravo podrasa kako se radi o varijantama već postojećih poput trolla, taurena, dwarfa ili elfa. Ali prije nego li njih možete zaigrati potrebno ih je najprije i otključati questajući (čitaj farmajući) kroz novi sadržaj. Nemojte se zato ponadati da ćete ovu ekspanziju započeti s nečim friškim jer to možete tek kada ste sve već vidjeli i obavili. Uostalom, Battle for Azeroth ionako većinom dodaje samo još istoga s veoma minimalno, ako uopće ikakvih poboljšanja.

Ima tu naravno i nekoliko novih tamnica, ali one me iskreno već neko vrijeme dosađuju do suza. Očito sam budala što već po sedmi put očekujem da će se tu nešto promijeniti? Mislim, cijela stvar je već toliko pojednostavljena da jedva preostaju ikakvi RPG elementi. Questovi i njihovi zadaci otkriveni su vam na mapi, svaki predmet nudi iste statistike pa se uzaludno zamarate s brojkama, a samim time sve nekako postaje svejedno.

Upravo je zato Battle for Azeroth iz dobre zabave brzo potonuo u blesavu repeticiju koja nam zapravo više uopće nije iznenađujuća. Ako ništa, dobar broj iritacija poput primitivnog sučelja prastare igre mogu se i dalje riješiti pomoću modova, a tu je i službena ali i skrivena mogućnost “akcijske kamere” koja nudi zrno dinamike. I premda se trenutno osjeća donekle ograničenim jer je lako od Warcraftove ekspanzije očekivati barem mrvicu više. U borbu nad Azerothom sigurno će stići još brdo stvari koje će ga upotpuniti, ali do tada, ja znam kada stati.

Izvor: hcl.hr

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Mihailo Todorović

Mihailo Todorović
Učenik Prve kragujevačke gimnazije specijalno informatičkog odeljenja. Voli video igre, filmove i druženje. Hobi su mu sviranje gitare, plivanje i usavrsavanje engleskog jezika.