fbpx
spot_img

Vjera Garović: Samo što možete

Mene je lako raniti

Nisam za moderne igre, za žmurke

Pune su mi ruke, svima lepih želja

Ako ne mogu pomoći, odmoći ti neću

Svaki se dan, molim za prijatelja.

Boli me nepravda svake vrste 

Kad je samo gledam a ništa ne radim 

To je, kao da onome ko je čini 

Gledam kroz prste

Grize, razjeda, ne da ni san na oči

Nemoć me koči.

Kad volim to je bezuslovno i ne tajim.

Obećanje kad dam, sve činim da ispunim

Čvrsto verujem da tako treba

Boli me kad se reč gazi

Ili se olako daje, 

Pa se topi… kao kalo. 

Kad nema osećanja, ni malo.

Mene je lako raniti.

Puna mi je duša ožiljaka i rana 

Minulih dana

Zato molim, ništa mi ne obećajte 

Samo što možete dajte 

Ne ranjavajte. 

 

Vjera Garović
Vjera Garović
Rođena je 1953. godine u Rožajama, a od 1961. živi u Zemunu. Završila je Veterinarski fakultet i postdiplomske studije. Radila je u PKB, a od 2012. je u penziji i piše poeziju. Objavila je dve knjige pesama, "Azbučnik duše" 2016. i "Dušoliki svetlopis" 2018. Pesme su joj objavljivane u više časopisa na srpskom jeziku(“Slovoslovlje”,“Centar akadamske reči KORSA”, ”Umetnički horizont”) i na ruskom u “Нервская формула- свежий взгляд”, i u antologiji “Моя сербская антология” Vladimira Babošina. Dobitnik je prve nagrade na manfestaciji “U susret svetskom danu poezije” u Beču 2016. godine. Pesme su prevođene na ruski jezik.