fbpx
spot_img

ž.ranković – rijaliti sapiens

 

Da li je rijaliti kada otvorimo stranice knjige i  tako udjemo u tudju priču, tudj život, krevet, osećanja. Kada kupimo kartu i zavalimo se u udobna sedišta pozorištanska i onako, u mraku, ko miševi virimo u tudje sudbine i ludosti, kada odemo u bioskop, kada se naslonimo na kapiju i kibicujemo šta rade komšije u dvorištu.

Kada gledamo dnevnik, sedimo u kafiću i lomimo vratove za svakom lepom guzom, kratkom suknjicom, dugom nogom…

Da. Jeste. Sve je rijaliti. Mi smo rijaliti bića. Više nas interesuje šta ima iza vrata, šta se dogadja drugima, interesuje nas da virimo kroz ključaonice i ostale rupice. Ali da budemo nevidljivi.

Pa zašto  osudjujemo jadne, stare, usamljene ljude koji po ceo dan sede i vire u „Parove“  i ostale gluposti. Zašto osudjujemo one koji su negde, usput iskliznuli iz šina, sleteli s puta i više nemaju svoje već žive tudje živote.

Ispraznilo im se gnezdo, ohladili se bračni kreveti, samo ostala nepodnošljiva praznina koju nečim treba popuniti. bilo čime. Pa zašto onda , kada im se to nudi ko na tacni da ne udju, malo gvirnu besplatno u tudje živote, sudbine, suze, patnju, bezarazložnu radost i sreću, da štrpnu malo od toga kad već besposleno i beznadežno sede u „čekaonici“.

A onda i dobijaju teme za razgovor : “ šta je reko pera mici, ko je bio ispod pokrivača sa onom malom, sram je bilo ostavila onog finog čoveka a našla onog pastuva… Ma milina.

Vi, veliki intelektualci, kontroverzni biznismeni  i ostali akdemici pustite usamljene, zaboravljene i ostavljene na praznom prašnjavopm putu koji je put bez povratka neka se raduju tudjim ako ne mogu svojim ljubavima, neka pate zbog drugih ako nemaju u svom životu više ništa tako značajno do čega im je stalo.

Stanite u red, strpite se, sačekajte, tu negde, možda iza ćoška čeka i vas vaša praznina, vaša usamljenost, prazno gnezdo i krevet.

Kada dani lepote i sreće neosetno prodju ne brinite tu je rijaliti, čeka vas.

Sada je ovo vreme, šarene  krave ogromnih vimena i čeljusti , razgolićene i pijane ( ako se krstače oko vrata ne računaju u odevne predmete i šareni volovi bez vratova , ofarbani u plavo ili izbrijani do sjaja, prave šouove za jadan uplašen i usamljen narod. Bolje i to nego histerično balusanje po trgovima i lupetanje u očuke, šerpe i lonce kojima su nam i navukli ovu boleštinu na vrat.

Neka ih neka plaču sa Zokama, pate sa  goluguzanima i gologuzankama. Proći će i to. Brže od života.

Ne brinite svako ima svoe vreme, svoje parče života a svaki život ima svoj rijaliti. Sa dobrim daljincem i udobnom foteljom daleko može da se stigne.

Uostalom sve je šou sve je ko zna šta.

 

Žika Ranković
Žika Ranković
Više godina aktivno učestvuje u javnom životu Srbije u oblasti umetnosti, kulture i informisanja. Organizator je i učesnik velikog broja kultrunih i medijskih manifestacija. Tekstovi su mu objavljivani u elektronskim i štampanim medijima širom sveta. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i UNS-a.