fbpx
spot_img

Zagorovanje: Kako se osmišljava „zavera bogova“

 

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

„Zavera bogova“ (La Congiura degli Dei) jedan je od specijalnih brojeva u serijalu o Zagoru, dakle proširen obim jedne redovne epizode, ali nešto manje nego što bi bilo za dve… I u Italiji i kod nas  uz ovu priču se kao dodatak nudi jedna kraća avantura u kojoj je zvezda jedan od simpatičnih sporednih likova, Diging Bil.

Izgleda da su se autori  zaverili da nam ponude zaista krupan zalogaj za prežvakavanje i razmišljanje – nije ni red da se tek tako bezbrižno zabavimo uz ovako trudoljubivo realizovano štivo! Glavna priča na samom početku nudi vremenski osvrt, prilikom Zagorovog sastanka, na izvesnom svetom mestu, sa njegovim vrsnim prijateljem Tonkom, poglavicom Mohava, kojeg dobro poznajemo iz drugih epizoda, i koji ovde skoro da se može smatrati glavnim likom; saznajemo da je na početku Duh sa sekirom imao sa njim jedan buran, gotovo neprijateljski susret, ali dva junaka su brzo izgladila nesporazume i surevnjivosti, te su se sprijateljili.

To je doba kad još ni Čiko nije uskočio u nama poznat okvir priče. Ubrzo će se akteri ovih zbivanja suočiti sa opasnim igrama u okviru indijanskog sveta, koje prete da naruše slogu, mir i bezbednost na području naroda Irokeza, kojem pripadaju i Tonkine Mohave. Ukratko, u borbi za prevlast i korist u svetu Irokeza, u nastaje zaverenička sprega između jednog od indijanskih vođa, Dagaja i njegovih pristalica iz plemena, i belih iliuzionista-prevaranata. Oni  su pomoću prerušavanja i raznih vizuelnih i tehničkih trikova, eksplozivnih efekata i dr. nastojali da iskoriste neki uticaj zastrašivanja, predstavljajući sve te pojave kao volju bogova koji zahtevaju da se stvari odvijaju ovako ili onako, i naravno, da se nepoželjni pojedinci onesposobe, ponize ili unište (svakako su među prvima na meti Zagor i Tonka)

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

U početku saznajemo za ove urotničke namere iz Tonkinog sna, gde ovi negativci i deluju kao neka  božanstva iz indijanske

tradicije, ili bar moćni demoni… Kroz daljnjih preko sto stranica desiće se dosta pojedinačnih i kolektivnih okršaja, kako onih klasičnih ovozemaljskih, tako i onih koji kao da spadaju u sfere suočavanja sa nekim uzvišenim silama… Da ne opisujemo sve opasnosti i podvige, razume se da su naši pozitivni junaci uspeli da raskrinkaju i savladaju ove protivnike – većina ih je platila životom završnicu tog sukoba, a jedan od njih, tupavi grmalj iz cirkusa, čak se prijateljski odomaćio u indijanskom selu!

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica
Naravno, tu se opet možemo zamisliti o pojmu sujeverja sa raznih aspekata – sam Zagor ne demantuje svojim prijateljima Indijancima tezu o sebi kao Duhu sa sekirom, dakle i on se iz svojih plemenitih razloga služi sujeverjem da bi održao autoritet i harizmu, a samo manji broj je bio upućene i uneke trikove kojima se i sam poslužio… Naravno da i njegovi neprijatelji, u borbi za uticaj,  upravo nasatoje da raskrinkaju tufamu o njemu, ali izgleda da i to postane nekako sporedno, kad ih na kraju Zagor svejedno savlada na ovaj ili onaj način, a u međuvremenu je bivao i zarobljen, i očigledno ranjen, itd.

Inače, ovde se  pored svega  potreba da istaknemo jednu bitnu emotivnu liniju u okviru priče: u epizodi je zastupljeno više scena prisnosti između Tonke i njegove žene Ahte, što prilično oplemenjuje događaje iz jednog ovakvog miljea – tu spadaju i neki njihovi, za Tonku, neočekivani susreti u okviru nekih sekvenci avanture; samoj Ahti i njenoj ličnosti ovde je dodeljen atipično visok značaj, te ona nije samo neka marginalizovana skvo, kako obično biva sa indijanskim ženama: ona je nežna, saosećajna, puna razumevanja, spremna da posavetuje, ali i hrabra i preduzimljiva, spremna da bude i direktni saborac… Nažalost, strada od posledica ranjavanja tokom jednog od poslednjih okršaja sa neprijateljem, i eto, ako čitaoci na početku nisu obratili pažnju, mesto Tonkinog i Zagorovog sastanka na početku priče zapravo je kraj njenog groba! I tako je svoj dubok trag u ovim zbivanjima ostavila i jedna skvo, koja bi se komotno mogla smatrati jednom od glavnih ličnosti u ovoj epizodi, i jedan od značajnijih ženskih likova uopšte u stripovima ovog žanra.

Foto: Mišo Koprivica

Scenario potpisuju Buratini i Bozeli, a kao crtač se iskazao R. Marčelo. Kao i o mnogim drugim zahtevnim ostvarenjima, biće da su i ovome zanimljivo podeljena mišljenja – rekao bih da je priča veoma zanimljiva, naravno uz dosta naivnosti ako očekujemo da se baš sve ubedljivo objasni (na šta smo valjda dovoljno navikli kad je u pitanju Zagor, zarad punoće određene avanture…) i možda malo razvučenija, odn. u kontrastu sa burnim efektima koji se u njoj pojavljuju…   Grafička strana je takođe brižljivo odrađena što se tiče gustine i punoće kadra, iako neki imaju ozbiljnih primedaba što se tiče facijalnog predstavljanja, pogotovo u pogledu samog Zagora (meni lično se to, pored svega, i nije naročito nametnulo) a i u vezi sa samom naslovnicom, koja je naravno od Ferija – doduše tu je zaista mnoštvo likova, računajući i razne maskirane i zakukuljene, pa sad…  Da bismo uporedili i upotpunili utiske – a neki su izrazito suprotstavljeni među sobom, nudimo nekoliko prikaza u okviru foruma iz ovde priložene recenzije:

 

https://www.stripovi.com/recenzije/zagor-zg-lusp-10-urota-bogova/1277/

 

 

 

 

 

 

Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.