fbpx
spot_img

Zanimljiva pedagogija: Pojavni oblici neprilagođenog ponašanja-dete koje krade

Foto: Dragana Stojković
Foto: Dragana Stojković

 

 

Za početak, svi moramo da budemo svesni da dete kad krade njega pokreću drugačiji motivi od odraslih. Odrasli obično kradu zbog materijalne koristi. Dečije motive moramo najpre da razumemo, a za to moramo znati šta kradu, kome, i šta rade sa ukradenim stvarima.

Prema nekim autorima uzroci dečije krađe su:

  • Deca koja se boje svojih drugova žele da pribave neku stvar i na taj način da pridobiju drugove;
  • Deca kradu ukoliko imaju osećanje niže vrednosti u odnosu na svoje vršnjake;
  • Hvalisavo dete mora da pokaže predmete kojima se hvali;
  • Dete krade da bi zadovoljilo neke svoje potrebe.

U ovim slučajevima, dete gotovo i da nije svesno krađe jer je zaokupljeno traženjem sredstava odbrane ili predmeta kojima želi da se dokaže. Detetova krađa ukazuje na konfliktno stanje u detetu. Krađu treba posmatrati kao oblik neprilagođenog ponašanja a ne kao povredu morala.

Naravno, ukoliko se krađe ponove to postaje ozbiljnije i opasnije. Može da pređe u naviku ukoliko se motivi krađe ne otkriju i ne uklone uzroci. Smatra se da je tada neophodno da dete popriča sa osobom koja je stručna i strana porodici.

Neki od saveta su:

-nemojte ga odmah okarakterisati kao lopova;

-odbacite ideju da će ostati takav, ukažite mu poverenje;

-ne pretite nečem što nećete ispuniti, budute čvrsti i jasno mu dajte do znanja da ne osuđujete njega već njegovo ponašanje;

-ukoliko ste sigurni da je dete nešto ukralo, otvoreno razgovarajte sa njim o tome.

Već prvi znaci krađe treba da budu uzbuna za roditelje, ali oprezno! Najvažnije je otkriti uzrok krađe. Razgovore treba voditi uz puno razumevanja i podrške. Detetu morate lepo objasniti situaciju kao i problem. Najbolje bi bilo da se ovi razgovori vode u četiri oka, ne pred drugim ljudima, kao i da se ukaže da je ponašanje neprihvatljivo, bez vređanja i napadanja detetove ličnosti („Ti si dobar dečak, ali to ponašanje nije lepo“, nikako: „Ti si jako bezobrazan“)

Zaključak

Poštujte detetovu ličnost! Ukoliko razgovoru pristupite sa puno ljubavi, poštovanja i strpljenja, dete se neće osećati napadnutim, otvoriće se i saznaćete motive krađe. Ipak, ponašanje je to koje može ( i nekad treba ) da se menja, ne dete kao ličnost.

 

Literatura:

Grandić, R. (2007). Prilozi porodičnoj pedagogiji Novi Sad: Savez pedagoških društava Vojvodine.

Dragana Stojković
Dragana Stojković
Smatram da osobu najbolje poznaju njeni prijatelji, sve njene mane i vrline. Moji prijatelji za mene kažu da sam otvorena, komunikativna, nasmejana i vesela, uvek spremna da probam nove stvari, uporna i da se ne plašim neuspeha, tvrdoglava i da posedujem jak osećaj za pravdu. Studiram pedagogiju, pa smatram da su deca naše najveće blago, i da treba da usporimo i više pažnje posvetimo našim mališanima.