fbpx
spot_img

Zašto deca lažu?

Laž je definisana kao tvrdnja suprotna istini. Svako će povremeno slagati, bio odrastao ili tek dete. Dečije laži jesu beznačajne i sitne, ali to ne znači da ih treba prećutkivati misleći da je to samo faza kroz koju svako dete prolazi. Ukoliko se ne obrati pažnja, te male laži lako mogu postati navika, ali isto tako i nešto u šta dete slepo veruje.

foto: lepotaizdravlje.rs
foto: lepotaizdravlje.rs

Kada deca počinju da lažu?

Psiholozi objašnjavaju da mališani do tri godine uopšte ne umeju da lažu, jer nemaju toliko razvijeno logičko mišljenje da bi mogli da smisle plan prevare, već govore ono što vide. Prema nekim mišljenjima, sitne laži počinju negde oko treće godine i uglavnom ih deca iskazuju da bi izbegla kaznu. Deca između treće i pete godine uglavnom i ne razumeju razliku između istine i laži. Kad dete ovog uzrasta preteruje u onome što priča, to govori o njegovoj mašti, a ne o želji da iskrivi istinu. Između šeste i desete godine deca uglavnom lažu da bi dobila ono što žele ili da bi pridobila prijatelje. Svako dete će u raznim fazama razvoja lagati.

foto: boljatuzla.ba
foto: boljatuzla.ba

Zašto deca lažu?

Ima mnogo razloga zbog kojih deca lažu. Neki od njih su: zbog straha od kazne, zato što su to videla od odraslih ili od druge dece iz okoline, da privuku pažnju ili da bi dobila nešto što priželjkuju. Mališani će bez problema priznati nestašluk sve dok nakon priznanja ne usledi kazna. Ali kada usledi kazna, tada počinju i laži, jer je uglavnom strah uzrok neistine. Ipak, motiv može biti i da dete na taj način želi da se dopadne. Kontraproduktivno je nazvati dete lažovom, ali bi mu trebalo ukazati na to da se neiskrenost ne toleriše. Deca laž doživljavaju bezazleno, kao blago iskrivljenje istine. Međutim, problem nastaje kada dete shvati da laganjem može manipulisati i dobiti sve što poželi. Da do toga ne bi došlo, deci treba ukazivati na laž, jer ona ne mogu bez pomoći odraslih da se oslobode laži. Dečije laži znaju biti neodoljive i simpatične, ali to nikako ne treba odobravati, jer se time odobrava faza laganja koja kasnije može prerasti u ozbiljan problem. Najveći problem kod laganja jeste stvaranje loše navike. Ukoliko dete primeti da nije otkriveno u laži, nastaviće to da čini i ubuduće. Deca se ne rađaju lažljiva, već kao i druge oblike ponašanja, i laganje preuzimaju kao model iz svoje okoline.

foto: detinjarije.com
foto: detinjarije.com

Šta treba učiniti?

Ukoliko dete prizna grešku, pogrešno je grditi ga i kažnjavati, jer se time postiže kontraefekat, pa će dete lagati još više. Kontraefekat se postiže i varanjem dece uz pomoć malih zamki, npr. „Reci šta si uradio, nećemo te kazniti“, a nakon priznanja ga ipak kazniti. Važno je detetu objasniti da je laganje loše, i da to nije način na koji se u životu dobija. Deca imaju potrebu da im mama i tata veruju, i zato moraju naučiti da se poverenje mora prvo zaslužiti. Postoje stvari koje dete prećuti, zadrži za sebe i ne treba ga zbog toga kažnjavati. Prećutkivanje nije isto što i laž. Ako dete mnogo laže to znači da ima neki problem, ili se ne snalazi u novoj situaciji, kao što je polazak u vrtić ili školu. Ukoliko dete uvek laže istu osobu, to je zato što se te osobe boji i nema poverenja u nju. Kako bi roditelji sprečili laganje neophodno je da otkriju zašto dete laže, i da razgovaraju sa detetom iskreno i otvoreno. Deca koja imaju poverenja u svoje roditelje nemaju razloga da lažu. Pošto su roditelji najvažniji uzori svojoj deci, važno je da ne lažu pred njima i da ih ohrabruju da govore istinu.

foto: mojpedijatar.co.rs
foto: mojpedijatar.co.rs

 

Dragana Joksić
Dragana Joksić
"Onima koji su neobični, ono sto je neobično krajnje je obično"