fbpx
spot_img

Zašto dete vrišti?

Uobicajeno je da bebe glasno placu, međutim ako ta navika ne prestane, imamo dete koje je u stanju da vrišti satima.Vrištanje, histeričan plač i potpuno nekontrolisano ponašanje su epizode sa kojima se svaki roditelj deteta od jedne do tri godine ponekad sretne. Roditelji veoma različito reaguju na takvo ponašanje. Reakcije idu od potpunog ignorisanja, do grdnje i vikanja ili pak ispunjavanja svakog zahteva. Bez obzira u kom momentu dete reaguje napadom besa na neku zabranu, teško je ostati pribran i reagovati na pravi način. Ovakve situacije su stresne i za roditelje i za decu.

foto: planet-science.com
foto: planet-science.com

Dete kada je sasvim malo nije bučno zato da bi izazvalo nervozu kod ljudi u svom okruženju, već je oduševljeno novim nadražajima koje otkriva. Dete u tom periodu eksperimentiše sa glasom. Često se dešava da dete vrišti na javnom mestu, u velikim prostorijama kao što su prodavnica ili banka. To je upravo zbog veličine objekta, jer se u velikim prostorijama proizvodi eho. Ukoliko deca bivaju grđena zbog vrištanja, shvatiće da će uvek dobijati pažnju ako vrište na javnom mestu.

foto: couriermail.com.au
foto: couriermail.com.au

 

U kasnijem periodu, veoma je važno saznati razlog zašto dete vrišti. Ako dete vrišti od sreće, probajte da ga ne kritikujete, međutim, ako vam smeta mirno mu objasnite zašto bi trebalo da prestane sa tim. Ako dete vrišti da bi dobilo pažnju, može biti da je oduševljeno ili da mu je pak, neugodno. Međutim, ako dete vrišti da bi dobilo nešto time, to nemojte raditi. Samo ćete podsticati time ponašanje davajući detetu šta god poželi kada počne da vrišti.

foto: news.com.au
foto: news.com.au

 

 

U periodu od jedne do tri godine deca prolaze kroz veoma brz psihofizički razvoj. U tom periodu usvajaju motorne veštine, uče jezik itd. Brzina promena koje se dešavaju često zbunjuje decu, pa često dolazi do frustracija koje se ponekad završavaju napadima besa. Opominjanje deteta da prestane sa vrištanjem može izazvati kontraefekat, pa će dete vrištati još jače. Psiholozi savetuju da je najbolje rešenje preusmeriti detetovu pažnju kad počne da vrišti, bez opominjanja i pokušaja da ga utišate.

Međutim, doktor Karp, čuveni američki pedijatar, savetuje roditeljima da kada dete plače, histeriše i nešto zahteva, kažu upravo ono što želi da čuje. Cilj nije popustiti detetu i dati mu ono što traži, već komunicirati sa njim na njegov način. To podrazumeva: ponavljati reči koje dete koristi, koristiti kratke fraze sa dosta ponavljanja, reflektovati detetova osećanja u tonu glasa i izrazu lica.

Doktor Karp objašnjava da će svaki razuman i racionalan odgovor roditelja još više razbesneti dete, jer ono smatra da svoj stav treba da ponavlja što glasnije i histeričnije kako bi ga razumeli. Umesto toga, ovaj doktor poručuje da ponavljate reči koje dete izgovara i to umirujućim tonom.

foto: ivillage.com
foto: ivillage.com

Možda takav pristup deluje čudno, ali ovakav odgovor je, u stvari, samo verzija već dobro opravdanog metoda aktivnog slušanja koji odrasli koriste u svakodnevnoj komunikaciji. Cilj naravno, nije samo da ponavljate reči, već da osobi sa kojom razgovarate bude jasno da ste razumeli na šta se ona žali. Kada razgovarate sa odraslom osobom koja je uznemirena i besna njoj biste rekli: “Razumem. Razumem. Shvatam te. Stvarno mi je žao. Žao mi je.“ Van konteksta ovakav odgovor zvuči nepovezano i besmisleno, a ipak osoba kojoj to govorite može da se smiri i prestane sa histerijom. Sasvim je slična i reakcija dece. Ukoliko se intenzivni napadi besa javljaju veoma često, mogu da budu i znak nekih zdravstvenih problema, pa se ukoliko to primetite ipak posavetujte sa pedijatrom.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Dragana Joksić
Dragana Joksić
"Onima koji su neobični, ono sto je neobično krajnje je obično"