fbpx
spot_img

Zorana Pavić svoju stvarnost bira po srcu!

Zorana Pavić, ime od osmeha, nadahnuća, emocija, pesme i igre, bajki, vere i dobre nade, obična mala dobra vila koja kaže “takva sam”, koja se glasno smeje svojim manama i još glasnije peva svome cveću dok putuje stazama malog princa, leti sa leptirima i bubamarama i smeje se sebi u ogledalu.

Ona zna gde spava tuga i kako zvuči najsetnija pesma, nosi godine kao bisere na ogrlici života, a svoju stvarnost bira po srcu.

Kada časti onda se igra po stolovima, kada je na sceni ljudi pevaju i plaču sa njom. Kada priča govori dušom, veruje da ima anđela na ramenu i živi kao da joj je svaki dan poslednji.

Ume da se sakrije u svoju sobu i da onda kao dete s prigušen smeh proviri kroz ključaonicu  da vidi koga će pustiti u svoj život.

A kada otvori ta vrata dobrodošlicu će vam poželeti nezaustavljiv smeh, vesele pesme, čarolija slatkih priča, život satkan od vedrine i iskrenosti, lavina emocija, cveće, bajki i njihova vlasnica u pidžami boje sreće.

 

Kada je upoznate ne možete da prestanete da se smejete, jer sa njom u prostoriju uđu radost i dobro raspoloženje koji tu ostaju i kada ona ode.

I ta prva reakcija, impresija o njoj jeste možda najrealnija definicija  njene ličnosti, verujte ima toliko toga. Čini se da uvek u nekom skrivenom džepu nosi vedrinu, malo mora, sunca i leta i takvu energiju prenosi na ljude i van scene. To jeste osnovna odlika njenog karaktera, njene stvarnosti, muzike, emocija, svega, to je njen unikat.

Njen osmeh i optmizam nisu bez pokrića, nisu banalni i površni u smislu da je uvek nasmejana i vesela tek tako bez razloga. Odlučila je da bude njen izbor, njen način života, ali trebalo je vremena da do toga dođe, da oblikuje i prihvati takav pogled na svet.

Ljudi često nisu shvatali tu njenu najosnovniju boju, ali ona ima svoje ozbiljne razloge koje je izgradila iskustvom, godinama, analizom sebe i svog života, nezavisno od posla kojim se bavi.

Zorana želi da iskoristi svaki trenutak, svaki dan, promene, susrete, emocije, prilike i izazove, jer oseća da je to čini srećnom i boljom i ne želi da se pravda zbog toga i da krije osmeh u očima. Ne želi da potiskuje svoju ljubav prema lepoti života i da ćuti o svojoj sreći.

I ma koliko taj put, taj unikat bio skup u smislu da iskrenost  uvek podrazumeva cenu nije ga se odrekla, jer onda ne bi mogla da veruje sebi i svom osmehu, ni da ga tako jedinstveno nosi i poklanja ljudima, a to su neprocenjive stvari koje ništa ne može da nadoknadi i zameni ni najveći uspeh.

U određenim  periodima kada su oči prestale da joj se smeju, prihvatila je bol kao iskustvo, dozvolila da je ponese i iz toga izvuka pouku, naučila da se ne treba plašiti patnje i da ona jeste put kojim se mora proći da bi se naučilo pravo lice sreće.

Posle tuge uvek dođe smeh, tako i u ovoj priči u kojoj se nalazimo na pragu njenog najlepšeg dela, pred kapijom bajke i snova, malih trenutaka koji su sve, koji čine sreću, koji čine njen svet, nju samu, njenu čaroliju, duh, veru i način života.

Ona jeste najsrećnija kada se pretvori u zvončicu, pa onda u zelenoj haljini čarobnim štapićem oboji svoju stvarnost u vatromet emocija, smeha, radosti i magije. Odlazi u samo njen veseli svet nadahnuća i to je samo još jedan njen unikat, neprocenjivo vredan, iskren i slobodan kao i ona sama, što govori u pesmi „Da mi ime ne zaboraviš“.

Zna  da je njeno cveće razume, kao ljudi i deca i što je najvažnije sebe odlično razume, iz tog razloga je bajka o leptiru i bubamari unikat ove priče i nešto što Zoranu Pavić u potpusti definiše, jer taj leptir i bubamara nose istinu, a u njoj i suštinu.

Jasno je da ne treba da odraste, a i opet da je dovoljno zrela da sve ovo ima pravi smisao, dubinu i iskrenost ko veruje u malog princa. To se ne može tek tako reći, to se vidi u očima i tome se veruje.

Samo oni koji su dovoljno odrasli i osetili sve, mogu zauvek ostati deca, smejati se u ogledalu, pevati na kiši i častiti ljude pesmom “ Dosta je“, a mali princ i anđeo na ramenu vas nikada neće napustiti, baš kao pesme „Ne dam ti da ostariš“ „Ostaćeš zauvek srcu drag“ i jedna od aktuelniih pesama koja opisuje Zoranu nosi naziv  „Tatto“ .

Nadamo se da ste uspeli da prepoznate mesto gde se susreću stvarnost i bajke, ako jeste onda smo sigurni da ste razumeli poruku, i ako vam ona promeni život bar na minut to je uspeh.

 

Marko Spirić

 

PRIJATELJI PORTALA POKAZIVAČ

 

Frizerski salon NIDŽA M – ulica Vlasinska broj 2 – Vranje 

Telefon: 064/264-9-602

 

PET SHOP „ZOOMANIJA“ – Save Kovačevića broj 40 

Sve za Vaše kućne ljubimce na jednom mestu! Vaš verni prijatelj PET SHOP – ZOOMANIJA 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OPTIKA    VID    (dr Mirjana Ilić Stošić – oftamolog)

Kralja Stefana Prvovenčanog 205   Vranje 

tel: 017/420-999  email :mirnena@ptt.rs

Kozmetički salon “SILUETTE”, ul. Lenjinova 19. – Vranje

telefon 069/12-47-958

VELJKO RAČUNARI 

ul.Nemanjina broj 36 u Vranju

Radno vreme od 9 do 20h

Telefon: 017/405-891

Marko Spirić
Marko Spirić
Urednik portala "Pokazivač". Dugogodišnji radijski voditelj, novinar, marketing saradnik, dopisnik dnevnih i nedeljnih novina, časopisa i portala. Intervjuiše poznate ličnosti, prati estradna desavanja, piše životne priče... Humanitarac čija dela koja je činio i čini za ljude i životinje govore o njemu. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za doprinos u novinarstvu na prestižnim manifestacijama. Rođen 1986. godine, živi i radi u Vranju.