Tijelo mi smoreno od nepravde
I zlobe preko noći učinjene,
Evo i vrijeme je izvidalo rane,
Ali ožiljci ostali da korake
Uspore i skrate,
Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam.
Uspomene u koferu nosam
Da ih na klupi
U parku raspakujem.
Krišom se osvrnem
A kad me niko ne gleda,
Suzu pustim da bol okrijepim
I prošle dane umijem.
U meni sjećanja kao djeca razigrana
Počinju se otimati
Na vrata prošlosti da pokucaju,
I potraže sreću izgubljenu,
Al’ ne znaju da su nestala
Ulična druženja i dozivanja
Zvižducima poznatih pjesama!
Misao uz pjesmu
ČOVJEK KAO ROB
Čovjek je vrijeme mjerenjem ubrzao, a za kaznu životu rob postao!
