fbpx
spot_img

Bojana Stupar: Pelin i med

***

Došao je po nju u dogovoreno vreme. Spremno je zakoračila u auto znajući da će ta noć biti sve što će dobiti od njega i da je spremna da se zadovolji time. Teškom mukom primače usne njenim i nastavi da pilji u prostor ispred sebe. Marina ga upitno pogleda.
– Je l’ sve ok?
– Jesi li osećala grižu savesti? – ispali nenadano.
-Ne.
Okrenuo se ka njoj.
– A ti?
– Jesam.
Marina se nekontrolisano nasmeja.
– Zezaš me, je li?
– Ne.
Tek tad shvati da je ozbiljan.
– Ma daj, molim te… – proprmljala je u neverici, nepripremljena na udarac. – Sinoć si govorio nešto sasvim drugo.
– Znam. Ja i dalje to mislim. I dalje želim da budem s tobom.
– I?! U čemu je onda problem?
Njegovo nipodaštavanje je izbacilo iz ravnoteže. Sve isto, samo što ona nema i dalje sedamnaest godina i nameru da podilaženjem utiče na njegovu odluku. Feđa ponovo usmeri pogled ispred sebe.
– Jednostavno mislim da nije fer.
– Nije fer?!
– Prema Danilu.
Marina se grleno nasmeja. Taj zvuk izazva Feđino mrštenje.
– A otkad si ti moralista?
Nastavila je sa osmehom.
– Ne morališem, samo mislim da nije ispravno ovo što oboje želimo da uradimo.
– A i dalje želiš, je li? Hm, zanimljivo… I šta sad?
Iskustvo joj kroz zube procedi “Glupačo!” Vilica poče da se grči. Plašila se da će njegova naredna rečenica biti tas koji će prevagnuti i izraz lica joj iz nasmejanog preobličiti u plač. Gledala je njegov profil lomeći se da li da ga pljune ili da sa istim tim osmehom koji joj je tvrdoglavo titrao na usnama izađe iz auta. Dok ne postane kasno. Mada je “kasno” termin koji njima odavno pripada.
Najzad se okrenu ka njoj.
– Ne znam, Marina.
Još jednom pogledom prošara po njegovom licu, lagano kao jagodicama prstiju pokušavajući da pronađe odgovor koji je ostala dužna sebi : šta je to što je i dalje vuče njemu? I ponovo osta uskraćena.
– Jebi se, Feđa!
Izašla je iz auta zalupivši ih svom snagom. Iako bi sad trebao on da izađe za njom, pozove je, stisne u zagrljaj, traži oproštaj, znala je da se to neće dogoditi. Ono što je doprlo do nje bio je zvuk motora koji odlazi u suprotnom pravcu.

Foto: Branislav Petrović

Bojana Stupar
Bojana Stupar
Autor romana "Pelin i med" i "Pelin i med - drugi deo" i zbirke poezije "Odjek koraka tvojih". Živi u Novom Sadu. Ljubav kao večita inspiracija. Ljubav kao svrha postojanja, življenja, radosti. Utkana u tkivo života. U obliku kiseonika i soli na ranu. Boli i uzdiže.