fbpx
spot_img

Ciklus: Glupe poučne kratke priče

Priča #21

Svaki soliter je država za sebe. I to država u kojoj vlada apsolutna anarhija. A pošto tu anarhiju svi poštuju može se reći da je i to neka vrsta poretka. Red je inače gomila nereda poređana po iluziji vremena zvanoj – hronologija. U tom čudnom bezvlašću, u kome je sve na granici zakona, a ipak sve po zakonu, svako se snalazi “kao riba u vodi”, ali ako pokušate da uvedete bar malo reda, tada počnu da se ponašaju “kao ribe na suvom”. U tom ribnjaku, zvanom soliter, još uvek “velike ribe jedu male ribe”, mada su te “male ribe” sve žilavije, ipak i jedni i drugi uporno traže svoju sopstvenu “zlatnu ribicu”. Riblji specijaliteti nisu na ceni, jer riba ima mnogo kostiju, a za to “čapkanje” nema se puno vremena.

 

Evo vam roman modernog pisca za budućeg čitaoca.

Počnimo, dakle, sa tim ribicama, a do zlatne – ako dođemo.

 

Priča #22

Jednom davno, u jednom gradu, živeo je čovek koji nije mogao da ima dece.

Ni doktori, ni vračare, nisu mogli ništa Svak je udaren na svoj način, i tu pomoći nema.

Ipak, uspeo je da se oženi.

Krio je tu svoju tajnu od žene sve dok, jednoga dana, ona nije ostala u drugom stanju.

Čovek je bio presrećan misleći da je ozdravio.

Ipak, lekarski nalazi su potvrdili njegovu nesposobnost da ima dece.

Čovek je bio nesrećan i tužan.

A onda mu žena reče:

„Vidiš kako je sve lepo uređeno. Da nisi sterilan, ti bi stalno sumnjao da li je dete tvoje, a ja bih stalno sumnjala da li me varaš. Ovako – sve je čisto. Zašto da se sekiramo? Budimo srećni!“

Naravoučenije: Sreća uvek postoji, samo zavisi iz kog ugla je gledamo!

Nenad Živković
Nenad Živković
Na Internetu „Nebeski tragač“. Trudi se da sačuva od zaborava male ljude i velike gluposti. Bavio se pisanjem i čitanjem, dok je to imalo nekog smisla. Danas samo upire prstom u ono što misli da vredi. Uvek vidi drugačije nego što jeste, upire prstom, pokazuje ali ne dokazuje. Ubeđen da je na pravom putu, jer je na njemu najmanja gužva; uživa u slobodi koju je sam sebi iskreirao.