Priča #21
Svaki soliter je država za sebe. I to država u kojoj vlada apsolutna anarhija. A pošto tu anarhiju svi poštuju može se reći da je i to neka vrsta poretka. Red je inače gomila nereda poređana po iluziji vremena zvanoj – hronologija. U tom čudnom bezvlašću, u kome je sve na granici zakona, a ipak sve po zakonu, svako se snalazi “kao riba u vodi”, ali ako pokušate da uvedete bar malo reda, tada počnu da se ponašaju “kao ribe na suvom”. U tom ribnjaku, zvanom soliter, još uvek “velike ribe jedu male ribe”, mada su te “male ribe” sve žilavije, ipak i jedni i drugi uporno traže svoju sopstvenu “zlatnu ribicu”. Riblji specijaliteti nisu na ceni, jer riba ima mnogo kostiju, a za to “čapkanje” nema se puno vremena.
Evo vam roman modernog pisca za budućeg čitaoca.
Počnimo, dakle, sa tim ribicama, a do zlatne – ako dođemo.
Priča #22
Jednom davno, u jednom gradu, živeo je čovek koji nije mogao da ima dece.
Ni doktori, ni vračare, nisu mogli ništa Svak je udaren na svoj način, i tu pomoći nema.
Ipak, uspeo je da se oženi.
Krio je tu svoju tajnu od žene sve dok, jednoga dana, ona nije ostala u drugom stanju.
Čovek je bio presrećan misleći da je ozdravio.
Ipak, lekarski nalazi su potvrdili njegovu nesposobnost da ima dece.
Čovek je bio nesrećan i tužan.
A onda mu žena reče:
„Vidiš kako je sve lepo uređeno. Da nisi sterilan, ti bi stalno sumnjao da li je dete tvoje, a ja bih stalno sumnjala da li me varaš. Ovako – sve je čisto. Zašto da se sekiramo? Budimo srećni!“
Naravoučenije: Sreća uvek postoji, samo zavisi iz kog ugla je gledamo!