Da, ja sam samo čovjek .Samo, mireći se sa činjenicom da sam čovjek, samo čovjek i ništa više, mala tačka koja leluja svemirskim putevima suđenoga,shvatam da me i to što se smatram običnom, čini neobičnom, na samo meni poznat način.Ne, moja neobičnost nije u tome da me na ulici prolaznici odmjeravaju zapanjenim pogledima radi odjeće.Ja sam mirni prolaznik grada, naizgled slična mnogima.Jedna sam od onih, koji uopšte nemaju svoje ime, jer ne znaju da uošste postoje, bar u obličju kom ih prepoznaju oni srećnici što su zagrebali malo dublje ispod površine svakodnevnice. Nošena na vjetru,drumovima radoznalosti,stavljana na izazove u kojima nisam mogla ni reći ne, ni klimnuti glavom, već bih bacala novčic visoko u zrak, sa zeljom da što kasnije padne na moj dlan, da se u vazduhu nekom čudnom bezimenom silom izgrebe, da ne vidim je li pismo ili glava…Znate, kad idete tako dugo, doćete na raskrsće u ružu svih vjetrova i odjednom shvatiti da se ne možete baš uvijek boriti protiv vjetrenjača.Nekad je pametnije naučiti ih da duvaju u pravcu koji im ti projektuješ na starom pohabanom papiru, izlizanom od brisanja nesuđenih stihova. U jednom trenutku shvatiš da nisi vise DON Kihot, da nisi više lutalica, te da greške nisu produkt prizvanog malera.Osjećaj da se duboko u tebi rodila nova osoba, a tijelo ti starije iz dana, u dan.I ti stariji, a zapravo mlađi u shvatanju koliko je onog sto ne znaš.I ne daš kapitulaciju novom tebi,novoj svijesti koja se rodila, ne daš da padne pred načelima starih ideala, ne daš da ga uhvati mreža prividne materijalne utilitarnosti.I rodi se nova svijest, novi pojam svijesti, koji prijateljici savjesti, predstavlja dobro biranog partnera ze plesni podijum života. I plešete tako , nekad će te zaviriti u odaje, na čijim vratima od početka pise :NE ULAZI, a ti radoznao, pa radoznao. Govore ti da je radoznalost ubila mačku, ali opet mačka ima devet života. I boriš se sa njima, a zapravo sobom, imas osjećaj da se u tome NE ULAZI, krije ono Heseovo SAMO ZA LUDAKE, i ti ideš, jer opet nisi običan, a nisi valjda ni lud.A šta uopšte znaci biti lud ili normalan,ako sebe smatraju dobro naučeni igrači svakodnevnice normalnim. Da li ti želiš uopšte biti normalan. A opet ne želiš biti lud.Kad bi barem bilo nešto između za nas nesvrstane. I rodila se nova svijest, a opet joj fali nešo, bar blizanac, ili mladja sestra. I ispunices čitav krug razmisljajući neprospavanim noćima,i onda ćeš opet kružiti,i doći možda do potpune dekadencije duha.Ali možda moraš doći na nulu, na sam koordinatni početak. Možda da rađanje transformišes u preporod, bez deformacije dosadašnjih krugova.
Dajana Aleksić-Rađanje svijesti
