fbpx
spot_img

Devojčica i drvo

zuto_lisce-jesen_u_granju

Bila jednom jedna, mala, devojčica. Imala je zlatne, dugačke uvojke kose. Oči joj behu nebo plave boje. Devojčica je rasla u domu punom ljubavi i pažnje. Mama ju je svakog dana učila vrednostima života, svakoga dana po jedna nova priča…

Ali dete kao dete, osim učenja volela je i da se igra, ali i da pravi nestašluke. Svakoga dana  devojčica je kidala mlado lišće sa drveća. Iako je mama, stalno opominjala da to ne čini, devojčica nije želala da prekida zabavu. Kidala bi lišće, a onda ga bacala u vis i tako pravila zelenu kišu.

Jednog dana, mama je prišla svojoj devojčici i snažno joj povukla zlatne uvojke. Devojčica je vrisnula, a nebo, plave oči se napuniše suzama.

“Zašto si to uradila? Zašto si me počupala? To jako boli.”- pitala je devojčica.

“Tako kako boli tebe, tako isto boli i drvo. Lišće je kosa svakog drveta, a ti si svakog dana čupala lišće ne bi li se igrala,  dok je drvo plakalo jer si mu nanosila bol.”- reče majka.

Od tog dana devojčica nikada više nije čupala lišće sa drveća. Shvatila da sva živa bića imaju osećanja, iako mi možda i ne možemo da ih primetimo.

 

Marija Pašalić
Marija Pašalić
​Rođena u Kragujevcu. Interesovanja: knjige, muzika, film, putovanja, druženje, pozitivni ljudi... Životni moto: "U životu se moramo praviti ludi, a biti mudri!"