fbpx
spot_img

Jelena Dragičević Berat: KADA LJUBAV POSTANE NAVIKA

Foto: Ivana Todorović

Prema istraživanjima, u svakoj trećoj vezi bar jednom dodje do monotonije, sve u vezi postane rutinski i ima predvidiv tok. Za neke monotonija je očekivana neminovnost i pošto su unapred sebe pripremii na ovakav tok dogadjaja, spremni su da u „lošoj“ vezi ostanu zauvek.
Postavlja se pitanje da li je veza prešla u naviku zato što je to očekivani sled dogadjaja ili su možda partneri prestali da ulažu u svoj odnos i grade ga kako bi sprečili to da jednog dana oboma predje u naviku?! Rizik da ljubav postane navika postoji u fazi ljubavne veze kada je sve prilično sigurno, obrasci ponašanja oba partnera su dobro poznati i uobičajeni, a čitava veza je ušuškana i stabilna.
Kada posmatramo ovakvu vezu, rekli bismo da da ne postoji ništa što u njoj nedostaje i ako se desi da se ovakve veze okončaju, čak i sami partneri, veoma često bivaju začudjeni. U ovakvoj vezi ljubav obavezno nije nestala. Predvidivim i ušuškanim tokom čitavog odnosa, došlo je verovatno do nagomilavanja nezadovoljstva, ali i do straha od gubitka veze i partnera. Kada je nezadovoljstvo podnošljivo, a strah od gubitka partnera veoma izražen, volja za promenom ovakvog stanja se teško pronalazi. Često se dešava da se ovakvo stanje stvari toleriše jer postoji snažno, ali iskrivljeno uverenje da u životu postoji samo jedna prava ljubav, a da je to baš ova sadašnja. U skladu sa ovim uverenjem je i ono da je ostati sam nešto strašno i neizdrživo. Ono je jedno od ključnih koje osobui drži u poziciji trpljenja i istrajavanja u neodgovarajućoj vezi. Sa druge strane, ukoliko jedan ili oba partnera smatraju da ljubavna veza svakog dana mora da bude ispunjena uzbuđenjem i dokazima ljubavi, brzo će biti razočarani i kao logičan sled oni će smatrati da je ljubav postala navika. Ovakvo stanje može dugo da traje i ono je siguran znak da je u vezi došlo do zastoja iz koga partneri ne pronalaze izlaz. Pristajući na ovakvu vezu partneri zapravo izbegavaju da preuzmu odgovornosst za sopstveni život i tako propuštaju priliku da imaju kvalitetan ljubavni odnos kojim će biti zadovoljni. Pod uticajem lične filozofije o ljubavi mnogima se dešava da ostaju u vezama koje su ispunjene trpljenjem, nezadovoljstvom i frustracijom. Većina ljudi čak i ne smatra da je promena ovakvog stanja stvari moguća, te tako sebi oduzima mogućnost uticaja i pokretanja promena u pravcu koji donosi zadovoljstvo. Da bi se pokrenule promene i veza opstala, važno je preuzeti odgovornost i uložiti trud u pronalaženje rešenja za opstanak veze. Ukoliko su partneri orjentisani jedno na drugo, dobro se poznaju i žele da sačuvaju vezu, prevazilaženje poteškoća biće olakšano. Ovo može biti težek i dugotrajan proces koji će zahtevati možda i stručnu pomoć, ali kada postoji zajedništvo medju partnerima, prevazilaženje ovih prepreka može biti uspešno i doneti blagostanje i zadovoljstvo novonastalim odnosom.

Jelena Dragičević Berat
Jelena Dragičević Berat
Živim u Rumi. Po obrazovanju sam master psiholog, TA psihoterapeut, školski psiholog i asertivni trener sa višegodišnjim iskustvom u savetovanju i psihoterapiji dece, adolescenata i odraslih osoba. Psihoterapiju radim i putem Skype-a. U svom radu koristim integrativni pristup u kome kombinujem metode iz različitih psihoterapijskih modaliteta. Smatram da podrška, negujući pristup i davanje dozvola tokom psihoterapijskog rada mogu podstaći razvoj odraslih potencijala svake osobe neophodnih za postizanje važnih životnih ciljeva.