Dok kolotečina decidno
Pucketa pod prstima,
Nesvjesno kotrljam se uvalama nepravde.
Kroz širom otvoren prozor
Udišem jato ptica
Kako slobodu slavi.
Sanjam snove
Kao i sav drugi svijet,
Kako dotičem
Onaj ptica let.
U znoju se budim,
Jer nevolja anđela kudi.
Nepomično čekam
Kad ce zlo suicid izvršiti,
Obalom mira šetajući,
I za ruke se držati.
Znam slika nisam,
U ramu nepomično
Svemu što pokraj mene prolazi
Da se smješkam.
Nit’ grešnik u bijeloj odori.
Slutim, sveto je samo ono
Čega duša je željna,
A tijelo nemoćno da ga dotakne,
Divljenja vrijedno ono od čega
Dah zastaje,
Ironija ponestaje.
A ne nastani se u misao konciznu.
Sve dok živ rob napamet
Smjer leta ptica ne upozna,
Neće biti imun ni na običnu
Prehladu…
