fbpx

Poetski povratak “Vanvremene Artemide” u zavičaj, Slavoniju

10930066_875523545842352_2903906118107037766_n

Kada je odlazila u Suboticu te 1986. na školovanje, Dijana Uherek Stevanović, mislila je čim postane učiteljica da ću se vratiti i raditi u OŠ”Grigor Vitez” gde je spremala diplomski sa profesorima Zoranom Matošević i Perom Štimac, međutim, dogodio se rat, fakultet je završila i probudila se (preko noći) u drugoj državi. Da, čudno je to, odeš da studiraš u grad u svojoj zemlji, a onda postaneš izbeglica. Danas živi u Subotici, učiteljica je i radi 20 godina u OŠ”Miroslav Antić” na Paliću.

10991144_875518465842860_6872454740212456802_n

Nakon promocije knjiga u Poljani, malom selu u Slavoniji, nadomak Lipika i Pakraca, Dijana je rekla: “Srce mi je konačno puno i nadam se da ću na sledećoj promociji imati veću podršku prijatelja sa kojima sam provela svoje najlepše dane, jureći po pašnjacima, lugovima i kupajući se u reci Pakri, kuglajući, družeći se na stepenicama škole… Naravno, nezaboravno je i sećanje na zabave u ovom istom Domu kulture i prve javne nastupe kao recitatora i voditelja programa, jer sam neko vreme bila i predsednik omladine mesta, učesnik SORA, kao i vatrogasac i predvodnik izviđača. Zahvaljujem se svima vama koji ste mi sve ovo vreme pružali podršku, a posebno Iliji Matiću i UG Essegg i  UG Hrast koji su mi besplatno objavili 5 zbirki pesama u Hrvatskoj: “Beskraj”, “Notovana”, “Bezimena”, “Ona” i “Vanvremena Artemida” te mi tako omogućili da ostvarim svoj san i na ovakav poetski način vratim se kući.
Zahvaljujem se i Zdenku Vanjek na fotografijama, kao i prijateljima pesnicima koji su me podržali dolaskom: Slavki Klikovac iz Podgorice, Vladanki Cvetković iz Beograda, Sabahu Al- Zubeidi iz Iraka, Mirku Knjižek iz Zagreba i Štefici Vanjek iz Ivanić Grada. Veliko hvala mojoj mami Desi, koja nas je sve lepo danas nahranila i primila na noćenje.”

10390892_875524655842241_6451913952537207095_n

Na promociji se prisutnima obratio gospodin Ivan Molnar, predsednik Gradskog veća Grada Lipika i sam stanovnik mesta Poljana te predložio da se ovakav oblik saradnje nastavi.

10980748_875520352509338_4913007677946986252_n

Pesničko veče je održano u organizaciji Udruge žena Poljana, UG Essegg, UG Hrast i Sniniše Schadjima jednog od članova Udruženja balkanskih umetnika.

10981201_875520855842621_1580346965427470081_n

Ovom prilikom je i Vladanka Cvetković predstavila svoje knjige: “Antikvarnica iluzija”, “Dan pod grlom” i roman “Bol života/život bola”.

10014555_875519772509396_2587758007310490848_n

Deo pesma iz zbirke “Vanvremena Artemida”

10444021_1536508983287511_4896585280903914354_n

SLAVONSKO PLAVO

Evo me Slavonke,
sazdane od vjere
da bol nije vječna,
da život upleten
u obiteljsko stablo
ima svoju suštinu
i
da smo svi mi
na ovaj svijet došli,
kalemljeni slučajno
da bi jednog dana
ispričali priču
o kratkovječnosti…

OVOZEMALJSKA

Na sijvet sam došla
sasvim slučajmo,

umiješali me
neki seljački geni
i stvorili me
šumsku i divlju,

ugradili u mene
snove i nadanja
da ništa nije prolazno,

a onda sam
vremenom otkrila
da smo svi mi
prolaznici
na ovozemaljskim
stazama života…

ZAR

I ne umijem drugačije,
već taman ovako,
kako znam i osjećam,
divlje i samo divlje,
prostrano, bez granica,
stega i moralika…

Zar od toga postoji vještije,
voljeti sebe u drugima?

RAĐANJE

Krv,
Sunce,
Mjesec,
Zrak,
Zemlja,
Vatra,
Voda

isto ti je,
jer gen
bez identiteta,
šta ti je drugo,
nego život

bezvremeni plod,
Svemira i Boga.

DUBOKO

Pusti korijenje duboko u zemlju,
živi u skladu sa vjetrom,
sa ozimim sjemenom prezimi,
sa pticama u proljeće pjevaj,
jer bez obzira na tehniku,
čovjek bez ljubavi
ne može oživjeti…

SAPUTNICA

Lutam beskrajem,
pognute glave, stidljivo,
svjesna da ubijam
nesvjesnim pogledom.
To vječito dijete u meni,
luta sa prtljagom savjesti i
udara u slučajne prolaznike.
Plašljiva, bojim se odrastanja,
bojim se vremena dolazećeg i one
buduće starice u meni.
Ne želim grbu u mislima,
teret na leđima,
godine koje neću znati nositi
uzdignutog čela
i podignutog pogleda.
Želim se igrati,
da sanjam,
da lutam i
tako pobijedim sva buduća vremena,
doživim sva proljeća.
Želim sačuvati snove
u kojima sam vječito neizigrano dijete,
lutka bez glave, s rukama, nogama,
nedeformisanog tijela…
Neću da me vrijeme mijenja,
ne želim odrasti.

SASVIM PRIRODNA

Vjetrom nošena,
Suncem nadojena,
oblacima uspavana,
kišom natopljena,
zemljom uhranjena,
vodom opijena,

radujem ti se
i sutrašnjem danu.

DOĐE MI – PONEKAD

Dođe mi
da uronim
u šapat
valova,
da se ogrnem
plodnom vodom
i da se
ponovo rodim
iz nečega
nepoznatog,
ali mog,
otisnutog mi
u jagodice,
silovitog
i
otpornog
na nevrijeme…

Vjerujem,
da u životu
ništa nije nevječno
pa ni ja…

ŽIVOT

U beskraju
nerazuma u razumu,
potiskuju me dani,
udaraju
u najtajanstveniji
dio mene,
zaviruju mi
pod strehu savjesti,
kucaju
na prozore vidovitosti
i otvaraju im
vrata bez lokota i žice…

Učvorena
u Gordijev čvor,
raspetljavam
sve dane buduće,
(ako ih još imam)
i jutrom poput kornjače
oživljavam teret na leđima,
vučem ga,
jednako u sebi,
kao i životnu prolaznost
na sebi…

Ne bojim se,
jer kornjače žive
dok im ne dosadi.

ŠAH MAT

Tragali smo
za istinom,
bili smo
vlastita šahovska polja
gdje su pijuni pomicali
kralja i kraljicu,
namještali spletku
i određivali pat pozicije…

Gurali smo se,
prizivajući konja
i skokom u L
pokušavali
da dozovemo topove.

Igrali smo se.

Gubeći vrijeme,
matirali smo
vlastito ja,
dodavajući
zrna riže
na prazna polja.

Kalkulisali smo matematički,
otkrivajući – igre života.

ODAZIV

Pozvana,
odazivam se nemuštim glasovima,
odlazim u susret
neispitanim cestama…

Ne bojim se trnja,
jer i Isus je krunom
prkosio ljudima u vremenu
koje ga nije razumjelo…

Lutam, kao i svaka lutalica,
neshvaćena od prolaznika,
pokrivena nebom i ogrnuta sirotinjom…

Ne stidim se, jer čemu ponos,
ako je duša gladna, a tijelo prazno?

Pronalazimo nas,
upetljavamo u trnje,
punimo nadom.

I…

Volimo
sve ožiljke prošlosti,
množimo se u sirotinji kao
prosjaci bogati vjerom.

DOBRO JE

Upetljam vlastito ja
u daljine misli,
dotaknem beskraj gorućim dlanovima,
raspletem sunčeve zrake osmijehom,
uhvatim pogled
negdje između svjetova,
raznesem krilima
ovozemaljske prepreke,
tišinom izgovorim
sve neizgovorene riječi,
obradujem se svemu živećem i kažem:

“Dobro je, što postojimo, živote Ti i ja.”

UDRUŽENjE BALKANSKIH UMETNIKA
UDRUŽENjE BALKANSKIH UMETNIKAhttp://ubu.mojsajt.rs/
Nevladino i neprofitno udruženje, osnovano na neodređeno vreme, radi ostvarivanja ciljeva u oblasti savremenog kulturnog stvaralaštva i to kroz književnost, slikarstvo, fotografiju, muzički i scenski angažman, sa posebnim osvrtom na afirmaciju mladih u cilju održivosti i unapređenju postojećeg i kreiranju novog kulturnog života društvenih zajednica na Balkanu.