fbpx
spot_img

Predstavljanje knjige „Patrijarh Pavle, svetac kojeg smo poznavali“ autora Đorđa Randelja

Đorđe Randelj jedan je od najpoznatijih i najpriznatijih novosadskih i vojvođanskih novinara, publicista  i književnika, a ujedno i autor čak 26 knjiga! Randelj je i jedini novinar koji je za svoj rad, uz brojne novinarske i književne nagrade, dobio i Oktobarsku nagradu Novog Sada i to baš one nesrećne, strašne 1999. godine u vreme NATO agresije i bombardovanja svog grada i naše države Srbije i Crne Gore. Nedavno je kao dugogodišnji predsednik Uprvanog odbora Srpskog narodnog pozorišta dobio i zlatnu medalju „Jovan Đorđević“, najveće priznanje u ovoj oblasti umetničkog stvaralaštva.

Kao sveštenički sin, a potom i student beogradskog Bogoslovskog fakulteta prvi je – kad se to tek osamdesetih godina prošlog veka najzad dozvolilo – u mnogim novinama i časopisima, a najviše u novosadskom listu „Dnevnik“, počeo da piše o velikim crkvenim praznicima i srpskim slavama, kao i da pomno prati rad Srpske pravoslavne crkve i život i običaje našeg naroda. O svemu tome je  devedesetih godina prošlog veka sastavio dve dugo očekivane, pa zato u srpskom čitalaštvu vrlo tražene i lepo primljene knjige: jednu o srpskim slavama, praznicima i običajima (knjiga „Svetačnik“) i „Otkriće Biblije“, u kojoj nam je prepričao celo Sveto pismo Staroga i Novoga zaveta – knjiga je svojevrsni uvod ili popularni, jednostavni vodič kroz Sveto pismo.

Istovremeno, Đorđe Randelj je bio i među prvim vojvođanskim, pa i jugoslovenskim uopšte, novinarima koji je još pre tri decenije – tačnije 1988. godine – otišao na ratno ili tada još predratno Kosovo i Metohiju da tamo ostane mesecima i mesecima sledeće tri godine, samo da bi nam napisao i dočarao težak, strašan i gotovo nepodnošljiv život i patnje progonjenih Srba i Crnogoraca u toj našoj južnoj pokrajini.

A tamo je imao i jednu retku, jedinstvenu priliku da dopre i do tadašnjeg vladike Raško-prizrenskog, a taj vladika je nešto kasnije (1990.godine) postao i patrijarh srpski Njegova Svetost Pavle, naš dragi patrijarh koji će ubrzo postati i ostati jedna od najznamenitijih ličnosti u modernoj, sasvremenoj istoriji našeg naroda. Đorđe Randelj mu je i tamo na Kosovu i Metohiji i kasnije u Beogradu bio i sagovornik i uporni, neumorni pratilac, pa i (što posebno voli da naglasi) jedno vreme i lični šofer po kosmetskim selima i gradovima, crkvama i manastirima.

Ti njihovi susreti, pa možda i prijateljstvo, ako se može biti „prijatelj“ sa nekim ko je od tebe stariji 40 godina, a između njih dvojice bila je tačno tolika – Patrijarh Pavle rođen je 1914, a Đorđe Randelj 1954. godine. Ti njihovi susreti nastavili su se i u Beogradu, posle decembra 1990. kada je vladika raško-prizrenski Pavle izabran za patrijarha srpskog, Randelj mu je svih tih godina bio redovan gost u Patrijaršiji, sve do patrijarhove smrti u njegovoj 96. godini, što se sve u ovoj knjizi može pročitati.

O stradanju i progonu Srba i Crnogoraca sa Kosova i Metohije Randelj je napisao i objavio jednu knjigu još 1989 godine (dakle, pre tačno 30 godina), zbog koje je imao problema na svom novinarskom poslu u Novom Sadu, baš kao što je i naš patrijarh imao problema sa tadašnjim vlastima u Beogradu kadgod im je iznosio stvarnu situaciju na Kosovu. Jer se i u tadašnjem novinarstvu i pa i u politici naivno i sasvim neinteligento misliloda će svi problemi biti rešeni smao ako se guraju pod tepih i sakrivaju od očiju javnosti.

Posle smrti našeg patrijarha Pavla, 44-og patrijarha na tronu Svetog Save, Randelj je napisao i ovu knjigu o neverovatnom i jedinstvenom životu ovog jedinstvenog čoveka, kojeg je – po čvrstom uverenju Đorđa Randelja – sam Gospod postavio na tron Svetog Save baš u najgorih i najtežih 20 godina novije srpske istorije sa posebnim planom i zadatkom: da bi, ako već ne može mir i živote brojnih žrtava građanskog rata, a ono bar da bi spasao obraz i dušu našem narodu.

Ova knjiga je doživela četiri izdanja a potom je, po blagoslovu naslednika patrijarha Pavla – novog patrijarha srpskog Njegove svetosti g. Irineja – prevedena i na engleski jezik i izašla uz njegov arhijerejski blagoslov i u izdanju Patrijaršije SPC.

Knjiga je do sada predstavljena u 60 gradova širom Srbije i  Republike Srpske, a gostovali smo i u Hrvatskoj, Austriji (u Beču, gde danas ima više od 200.000 Srba), u Mađarskoj (u Budimpešti i, naravno, u Sent Andreji), i u Rumuniji (u crkvenoj opštini u Temišvaru), a na tim promocijama su učestvovali naši istaknuti savremenici i najpoznatiji pisci od Matije Bećkovića do Vide Ognjenovića, manje zbog njenog pisca Đorđa Randelja a najviše iz poštovanja prema patrijarhu Pavlu.

Danas se ta knjiga – i na srpskom jeziku i u engleskom prevodu – može naći u mnogim crkvama i valjda svim eparhijama naše SPC od Nemačke i Austrije do Amerike, Kanade i Australije…

Randelj nam kaže da je možda nije morao ni prevoditi, jer Srbi u Čikagu ili recimo Torontu, pa i u celoj dijaspori…  više vole da je imaju na srpskom nego na engleskom jeziku. Ove primerke na engleskom eventualno kupe za svoju decu ili unučad, a pogotovo za poklon novostečenim prijateljima u inostranstvu, kolegama na poslu ili novim komšijama… čisto da se i tako pohvale i na najbolji način pokažu iz kojeg i kakvog naroda dolaze!

Najnovije je da je ova knjiga prevedena i na ruski jezik, ali posao oko njenog izadavanja i štampanja već dve godine stoji u mestu – najviše zbog ove smrtonosne pandemije Kovida 19.

Promocije knjige „Patrijarh Pavle, svetac kojeg smo poznavali“ za grad Bar potpisuje Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano”.

Promocija će se održati u “Parku pjesnika”, petak, 24. juna sa početkom u 20.30h.

Dobro došli!   

Labud Lončar
Labud Lončar
LABUD N. LONČAR Rođen je 1964. god. u Ivangradu, današnje Berane. Penzionisani profesionalni vojnik. Bavi se pisanjem poezije i proze. Osnivač i predsjenik međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“, iz Bara. Objavio je pet knjiga poezije:„Rođenje suze“, „Ostavljanja“. „Na poleđini sna“, “Ako prećutim pjesmu” i „Sidro noći“ I jednu knjigu kratkih priča „Svako ostavi neki trag“. Zastupljen je u pedesetak domaćih i stranih zbornika i antologija. Njegovi radovi i knjige prevedeni su na engleski, nemački, ruski, francuski, kineski, bengalski, bugarski, poljski, makedonski, albanski i slovački jezik. Dobitinik je mnogih priznanja i nagrada. Između ostalog nagrađen je objavljivanjem svoje treće knige “Na poleđini sna” – na Amazonu a pod teretom najbolje pjesme na konkursu “Društva živih pjesnika” između 4000 kandidata. Dobitnik je "Gramate Knjaza Miloša" za nacionalni doprinos ukupnoj srpskoj književnosti koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Srbije i Udruženje književnika Srbije. Takođe, dobitnik je "Povelje Cara Konstantina i carice Jelene“ koju mu je dodijelilo Udruženje književnika Srbije i Ministarstvo kulture Srbije. Renomirana i tradicionalna poljska književna nagrada “Klemens Janicki Ianicus” 2022. god. dodijelila mu je za izuzetan književni rad i doprinos evropskoj poeziji, Međunarodna poetska manifestacija „Ohridski poetski biser“ iz Ohrida dodijelila mu je specijalno priznanje „Ohridski biser“. Srpsko akademsko društvo „Vizantija“ dodijelila mu je „Blagodarje“ za doprinos i širenje kulture. Kulturni centar „Hadži Ruvim“ iz Lajkovca dodijelilo mu je Zlatnu medalju „Hadži Ruvim“. Međunarodni festival “Struški književni susreti”, Kulturni centar „Bran“ i Makedonska kulturna riznica dodijelilo mu je priznanje “Petkov amanet” kao najboljem stranom književniku za 2023. god. Kao i „Zlatnu blagodarnicu“. Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Crne Gore. Počasni član „Scene Crnjanski“ iz Beograda, Kluba književnika Beograda i Kulturnog salona „Stenka“. Osnivač je i Glavni i odgovorni urednik portala za umjetnost i kulturu “Nekazano”. Takođe, osnivač je i glavni urednik časopisa za kulturu i umjetnost ”Nekazano” i istoimenog časopisa za Haiku -”Nekazano”. Časopis za Haiku „Nekazano“ je prvi zvanični časopis za Haiku na području Crne Gore. Osnivač je Festivala ljubavne poezije “Pjesnik – Svetionik”. Živi i stvara u Baru.