fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Znam da volim

Autor: Snežana Kujundžić

Nisam od onih što traže više
Nego što može život im dati.
Jer svako svoju sudbinu piše
I kada voli i kada pati.

Meni je dosta komadić sreće
Samo za mrvu Bogu se molim.
Nekad je malo od svega veće,
Meni je dosta što znam da volim.

Svako je priča koju sam piše
I mornar koji ko zvezda plovi.
Sve što je ružno nek sreća briše.
Sve što je lepo nek pamte snovi.

Nisam od onih što samo štede
I grabe da bi postali veći.
Sve stvari sveta u trenu blede
Kad nikad ljubav ne mogu steći.

Ja želim samo duže da trajem
Pa makar zgasla sa srcem golim.
Hoću da delim. Hoću da dajem.
Meni je dosta da znam da volim.

Svako je priča koju sam piše
I mornar koji ko zvezda plovi.
Sve što je ružno nek sreća briše.
Sve što je lepo nek pamte snovi.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.