Odlivam esenciju tajanstvene smrti
u staklenik uspomena.
Ne zadržavam se na mjestima
u kojima smo udahnuli svijet.
To je samo prazan prostor
nepostojanih duša,
skriven u naličju atomskog zaborava.
Sklonište mi je u središtu neba
i poslednjeg osmijeha
nestručno rođenih ptica.
Nedogled naizgled čuvam
u sabranim epohama neonskog besmisla
i drugačije ljubavi
od one koju znamo.
Znaš, ne preživljavam sopstvene početke
u vremenu koje ruši pravila.
Ponekad odzvanjam nervnim stanicama straha.



