Kroz odškrinut prozor
Bol i sjena tišinom
Zamjenili žamor,
Pogledom obojenim sjetom
Iz cvijetne postelje
Sa daljinama se druže.
Molitvom prizivaju rodni kraj,
Zelen potok ribe raj,
Plavetno nebo sunca sjaj,
Malo selce po strani gaj.
Drhtnom rukom za ruku se drže,
Tužnog lica sa tragom suze,
Žale za danima što odoše u roju,
Na tren predahnu i čekaju
Da svitanje oboji tamu.
Molitvom prizivaju rodni kraj,
Zelen potok ribe raj,
Plavetno nebo sunca sjaj,
Malo selce po strani gaj.
Na časak sporu jesen dotaknu,
Oči sklope, u bolu dremnu,
Da memli tišinu jaucima protjeraju,
I nastave moliti trulu sreću,
Dok mukla noć zgrčene prste
Gorkim jadom u kolo smrti plete i plete!
Zaključak na obrađenu pjesmu:
Osvrt na pjesmu počinjem rečenicom sa kojom ću prenijeti osjećanja poslije svega šta sam kroz život prošao. Moje tijelo od lutanja smoreno kao grančica na vjetru se otima!
U pjesmi sam nazvao neželjenu samoću smrti podanicom, koja strpljiva čeka da čovjek od života odustane, a potom očima tamu prinese da nevidi kako se zgrčeni prsti u kolo smrti pletu! Ovo je prilika da potvrdim činjenicu kako loše ne postoji. Sva dešavanja u sebi sadrže i nešto dobro, pa tako i smrt, da smrti nema ni vejrovanje nebi postojalo! Iz pjesme sam izdvojio ponavljenu strofu.
U smrtnom se trenu sve ljepotne slike izmijenjaju!
Misao odabrana za ovu pjesmu:
SMRT
Noć mukla sa sjenom putuje da bol u krhkom tijelu uveća, od životne navike rastavi!
