fbpx
spot_img

3. Pozorišni FESTIVAL POBEDNIKA FESTIVALA, Rakovica 2017: najava i program

Pozorišni FESTIVAL POBEDNIKA FESTIVALA se održava po treći put u Centru za kulturu i obrazovanje Rakovica od 9. do 17. oktobra. Ideja festivala, preuzeta od prethodnih sedam (pra)izdanja Teatar Festa je da se beogradskoj publici u Rakovici dovedu najbolje domaće nagrađivane predstave iz prethodne sezone. Selektor i umetnički direktor festivala, kao i prethodne godine je Milovan Zdravković. Festival je takmičarskog karaktera. Nakon svake odigrane predstave žiri publike proglašavaće glumca večeri. Stručni žiri u sastavu: pozorišni reditelj Nebojša Bradić, dramska spisateljica Minja Bogavac i dramski umetnik Mihajlo Janketić proglasiće najboljeg glumca i najbolju predstavu, Pobednika pobednika festivala.

Na festivalu će, kao i prethodne godine, biti izvedeno pet predstava: Crni (režija Žanko Tomić Novosadsko pozorište Újvidéki Színház), Ruža, uvela (režija Milan Nešković, Pozorište Bora Stanković iz Vranja), Hor Bečkih dečaka (režija Ifran MensurYugoart produkcija), Gogoland (režija Andraš Urban, Narodno pozorište Sombor) i Bela kafa (režija Milan Nešković, Narodno pozorište Beograd).

Komentar bloga: Festival pobednika pobednika je festival koji je posle Bitefa, postao najznačajniji pozorišni festival u Beogradu. Festival ima veliki značaj iz više razloga. Zahvalnost za postojanje ovom festivalu svakako dugujemo prethodnom selektoru Slobodanu Veljkoviću, koji je osnovao festival Teatar fest, koji je sa svojih sedam izdanja preteča današnjem festivalu. Ideja je bila da se na periferiju Beograda, koji ima veliki broj stanovnika, dovedu najbolja profesionаlna pozorištа iz cele Srbije, lаuretа nа festivаlimа između dvа izdanja festivala (u skladu sa tehničkim mogućnostima sale). Taj moto je zadržao je i sadašnji seletor festivala, Milovan Zdravković. U isto vreme festival na najbolji mogući način promoviše program decentralizacije kulture, izmeštajući događaje vrhunskih kulturnih vrednosti u sredine van najstrožijeg centra grada. Ovogodišnja selekcija je pozvala tradicionalno pozorišta i reditelje sa kojima ima saradnju u prošlosti. Tu su pozorišta iz Sombora, Vranja, Novog Sada; i reditelja Andraša Urbana i Milana Neškovića. Iznenađuje činjenica da među selektovanim predstavama nema nijedne predstave Kokana Mladenovića, čije su predstave ranijih godina pobeđivale, a svakako obeležile i ovu sezonu. Ove godine je svojevrsni kuriozitet da imamo čak dve beogradske predstave i dve predstave od istog reditelja, od kojih jedna imala premijeru pre čak dve i po godine. Sve predstave je inače beogradska publika već imala prilike da pogleda, nekoliko puta u toku prethodne sezone u Beogradu (na scenama Narodnog pozorišta, Bitef teatra, Ateljea 212 i Carte blanš teatra), tako da nema beogradskih premijera, što ne umanjuje vrednost selekcie, ali ne donosi ni ekskluzivitet. Žiri je prethodnih godina donosio pravedne odluke, nadamo se da će i ove godine nagraditi najbolje. A publika će nadam se ceniti trud organizatora i u velikom broju posetiti festival ponajboljih predstava (posebno izvan Beograda). Ove godine ohrabruje poduhvat KC Rakovica da ima jednu domaću produkciju na festivalu (predstava u čast pobeđenih). Uživajte u pozorišnoj umetnosti!

Milovan Zdravković,
umetnički direktor festivala

Ovogodišnja selekcija sadrži sledećih pet  nagrađenih predstava: „Crni“, Roberta Lenarda, Novosadsko pozorište (Újvidéki Színház). Predstava je urađena po viteškoj drami „sa pevanjem i pucanjem“ Ištvana Baloga. Inače, to je prva drama mađarskog romantizma iz početka XIX veka, a inspirisana srpskom revolucijom i njenim vođom Karađorđem. Inspirativnu adaptaciju i osavremenjivanje uradili su Ferenc Nemet i reditelj Žanko Tomić, na tragu muzičkog pozorišta. „Ruža, uvela“, Pozorište „Bora Stanković“, Vranje. Zanimljiva adaptacija likova velikog Bore Stankovića koju je priredila Jelena Mijović, dramaturškinja, a u nadahnutoj režiji Milana Neškovića. „Hor bečkih dečaka“, u produkciju „Yugoarta“, Beograd, tragikomedija o našem mentalitetu. Tekst Miroljuba Nedovića u furioznoj režiji Irfana Mensura, uz kojeg posvećeno igraju doajeni Predrag Edjus i Boda Ninković. „Gogoland“, Narodno pozorište Sombor. Adaptaciju dela Janoša Hercega uradio je Andraš Urban, trenutno jedan od najpotentnijih reditelja u našoj zemlji i okruženju, vodeći sigurnom rukom odličan i provereni ansambl ovog pozorišta. „Bela kafa“, Narodnog pozorišta u Beogradu. Predstava koja je obeležila repertoar Narodnog pozorišta, kao i domaće festivale, na koju bi sigurno njen pisac Aleksandar Popović, svojevrsni skener našeg mentaliteta, bio više nego ponosan. Reditelj Milan Nešković, ostvario je poseban prikaz ovog dela, kojeg je tačno pratio posvećeni ansambl nacionalnog teatra.  Može se reći da je zajednički imenitelj svih selektovanih predstava – univerzalnost. Dobro je poznato da je ono što je univerzalno –  večno  i savremeno. dr Milovan Zdravković, umetnički direktor i selektor festivala

U okviru pratećeg programa je izložba Muzeja pozorišne umetnosti Srbije Petar Kralj – uloge u pozorištu i na radiju autorke mr Aleksandra Milošević, zatim projekcija dokumentarnog filma U sećanju: Zoran Radmilović scenariste i reditelja Milana Šarca. Takođe, promocija knjige Dramaturška analekta 2 teatrologa Radomira Putnika, u izdanju Udruženja dramskih pisaca Srbije, kao i posebno veče posvećeno autorima pozorišne muzike, dela Zorana Hristića. U susret festivalu, najavljen kao Festivalsko predvečerje biće izveden mali operski spektakl, džepna opera „Seviljski berberin“,  Đoakina Rosinija, produkcija Umetničkog društva Jenejart iz Beograda.

Cena pojedinačne ulaznice je 400 rsd u pretprodaji i 500 rsd na dan igranja predstave. Cena kompleta (5 predstava) je 1500 rsd. Ulaznice se mogu kupiti u prostorijama Centra za kulturu i obrazovanje Rakovica (Miška Kranjca 7).

POZORIŠNI PROGRAM FESTIVALA POBEDNIKA FESTIVALA – FPF
Centar za kulturu i obrazovanje Rakovica, od 9. do 17. oktobra 2017.


Posle svake predstave publika može učestvovati u razgovoru sa umetnicima iz predstave, koji vodi moderator, Marija Miljević u sklopu koga će biti proglašen i glumac večeri.

11. oktobar u 20h – Svečano otvaranje festivala
CRNI, Novosadsko pozorište Újvidéki Színház; tekst: Robert Lenard, po viteškoj drami Ištvana Baloga i adaptaciji Ferenca Nemeta, režija: Žanko Tomić
12. oktobar u 20h
RUŽA, UVELA, Pozorište Bora Stanković, Vranje; tekst: Jelena Mijović, prema delima Bore Stankovića, režija: Milan Nešković
13. oktobar u 20h
HOR BEČKIH DEČAKA, produkcija Yugoart,  Beograd; tekst: Miroljub Nedović, režija: Irfan Mensur
15. oktobar u 20h
GOGOLAND, Narodno pozorište Sombor; po motivima književnog dela Janoša Hercega,  dramaturg: Kata Đarmati, režija: Andraš Urban
15. oktobar u 20h
BELA KAFA, Narodno pozorište, Beograd; tekst: Aleksandar Popović, dramaturg: Molina Udovički Fotez, reditelj: Milan Nešković

17. oktobar u 20h – predstava u čast nagrađenih
SLIKE IZ ŽIVOTA VLADIKE NIKOLAJA, Centar za kulturu i obrazovanje Rakovica; tekst: Ljubomir Ranković, adaptacija: Željko Hubač, režija: Vladimir Lazić
Po završetku predstave proglašenje pobednika i zatvaranje festivala.

Više o predstavama:
CRNI, Novosadsko pozorište Újvidéki Színház; tekst: Robert Lenard, po viteškoj drami Ištvana Baloga i adaptaciji Ferenca Nemeta, režija: Žanko Tomić

Premijera: 04. februar  2017.

Uloge: Arpad Mesaroš, Gabor Pongo, Atila Nemet, Livia Banka, Zoltan Širmer, Emina Elor, Gabriela Crnković, Lehel Šoltiš, Melinda Šimon, Daniel Gomboš, Atila Giric, Atila Mađar, Bence Salai, Robert Ožvar, Stanislava Orlović

Predstava je urađena po viteškoj drami „sa pevanjem i pucanjem“ Ištvana Baloga, koja je prva drama mađarskog romantizma s početka 19. veka, inspirisana srpskom revolucijom i njenim vođom Karađorđem. Akcioni mjuzikl „Crni“, srpski pajtonizam na Ujvideki način, 21. vek očima 18. veka. Sve je isto, samo nas nema. Urnebesno, uraganski, neponovljivo… Jedan od najneobičnijih projekata do sada, ne samo Ujvideki sinhaza, nego u pozorištu u Srbiji uopšte. Naime, tekst iz 18. veka, o srpskom junaku Karađorđu, na mađarskom jeziku, iz pera mađarskog pisca Ištvana Baloga, režira Žanko Tomić. Karađorđa nepopustljivo strasno i furiozno igra sterijanac Arpad Mesaroš, a njegovu ljubu Anđeliju očaravajuće slika Gabriela Crnković. Odavno u našem pozorištu nije napravljeno nešto tako pajtonovski bizarno duhovito. Smešno – cepa stomak. A oštro da boli glava. Tekst napisan za vreme Prvog srpskog ustanka koristi jedinstvenu optiku narodnog heroja iz ugla mađarskih herojskih mitova, sa naivnošću romantičarskog duha. Romantičarski duh, naravno, postane ironičan u pristupu adaptacije i režije Žanka Tomića. Ispostaviće se da je to postdramski teatar o tome kako jedna nacija vidi istoriju, ili sadašnjost, druge nacije. Ocena bloga: 8.25/10.00

Nagrade: Na 67. Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine – nagrada za najbolju muziku Davidu Klemu; specijalna nagrada Robertu Lenardu za dramaturški rad na tekstu predstave.


RUŽA, UVELA, Pozorište Bora Stanković, Vranje; tekst: Jelena Mijović, prema delima Bore Stankovića, režija: Milan Nešković

Premijera: 21. oktobar 2016.Igraju: Radmila Đorđević, Žetica Dejanović, Bojan Jovanović, Kristina Janjić Stojanović, Marko Petričević, Saša Stojković, Milena Stošić, Dragan Živković, Jelena Filipović i Tamara Stošić

Ruža, pa uvela. To je nekako logičan sled događaja. Ali Bora Stanković nije logičan. On je istinit. A u istinu je najteže poverovati. Aca Popović pominje kako ne treba ruže zalivati vrućom vodom da bi shvatio koliko je ona otporna. Bora, naprotiv, polako dozira toplu vodu svojim junacima ne bi li spoznao kada i onaj najdelikatniji deo duha poklekne pred okrutnošću malograđanskog učaurenog mikrokosmosa. Za mene posle ovog procesa Bora Stanković zauzima posebno mesto u srcu, a Vranje… Vranje kao prvi susret sa Borom uliva neko strahopoštovanje još dok se pažljivo susrećete sa gradom vozeći se njegovom, i dalje kaldrmisanom ulicom, a istorija pozorišta obavezu prema tradiciji koliko i prema  budućnosti. Bora Stanković je istinit, ali zarad pozorišta mora pre svega biti verovatan. Za to se pobrinula Jelena Mijović, kombinujući više Borinih likova iz raznih dela, time stvorivši, novo autorsko delo koje “ono nekad” Vranje smešta u današnji system vrednosti, oponašajući savremene odnose. Ovo je predstava o nekadašnjim ljudima u današnjem svetu. Oni su zaista tu. Prepoznaćete ih u čekaonici, na ulici, kafani, poslu… I naravno kod kuće! Na žalost ili ne, mentalitet samo stari sa godinama, ne menja se. Milan Nešković. Ocena bloga: 7.75/10.00

Nagrade: Nagrada za najbolju predstavu u celini  53. Festivala profesionalih pozorišta Srbije Joakim Vujić u Pirotu. Predstavi je pripalo je još pet nagrada: Nagrada za najbolju režiju, nagrada za najbolje glumačko ostvarenje dodeljena je Kristini Janjić Stojanović za ulogu Stane, Jeleni Filipović za ulogu Cvete i Bojanu Jovanoviću za ulogu Koste, specijalna nagrada dodeljena je Jeleni Mijović za originalno dramsko delo Ruža, uvela nastalo po motivima dela Bore Stankovića.

HOR BEČKIH DEČAKA, produkcija Yugoart,  Beograd; tekst: Miroljub Nedović, režija: Irfan Mensur


Premijera: 9. decembar 2016.

Igraju: Predrag Ejdus, Boda Ninković, Irfan Mensur

Komedija Hor “bečkih” dečaka je priča o našim ljudima koji sanjaju budućnost, a bore se za sadašnjost. Moćno oružje im je vedrina I optimizam. Radnja se događja u sred jednog podruma u Beču,bez prozora I dnevnog svetla. Tu je i jedan krevet i jedan TV na izdisaju i nekoliko pacova… Vule i Aca žive u nekom kaos tanu. Vule i Aca žive neki kao život. Vule i Aca žive neke kao poslove. Vule i Aca improvizuju. Za tu, bečku, improvizaciju je zadužen Džoni. Džoni je gastrabajter druge generacije. Džoni pomaže svojim zemljacima da se snađu u tuđini. U životu svakog našeg čoveka postoji onaj trenutak očaja kada u samo odbrani posegne za najboljim u sebi, humorom. Tada se šalimo na račun stvarnog života, na račun svog kao života, tada se smejemo svim svojim moćima, nemoćima, uspesima I neuspesima… To je posebna kategorija srpske duhovitosti. To je šala na račun sopstevenog mentaliteta, zbog koje ova predstava može da se nazove i “genetska komedija”.

Nagrade: Na Pozorišnom  festivalu Nušićevi dani – Nagrada za najuspešnije glumačko ostvarenje koja nosi ime Milosava Buce Mirkovića, dodeljena  je Irfanu Mensuru za ulogu Vuleta. Plaketa sa likom Branislava Nušića za najbolje glumačko ostvarenje pripala  je Predragu Ejdus za ulogu Ace. Na 46. festivalu Dani komedije statuetu Ćuran za najbolje glumačko ostvarenja dobio je Irfan Mensur za ulogu Vuleta.

GOGOLAND, Narodno pozorište Sombor; po motivima književnog dela Janoša Hercega,  dramaturg: Kata Đarmati, režija: Andraš Urban

Premijera: 22. mart 2016.

Uloge: Biljana Keskenović, Branislav Jerković, Ivana V. Jovanović, Milica Janevski, Nenad Pećinar, Saša Torlaković

Naslov je, kao i motivi predstave, preuzet iz književnosti Janoša Hercega (1909-1995), poznate po jedinstvenom smislu za humor i, kako su primetili neki kritičari, ekspresionističkom cinizmu. Glavni junak je cirkuski klovn. I ovaj motiv je izvorno Hercegov, ali ga Urban koristi u punom scenskom potencijalu – srećno lice, tužno lice, (ne)ozbiljnost, cirkuski trikovi i kerefeke, horor elementi (klovn lako zna da bude nešto najstrašnije što postoji). Tekst predstave „Gogoland” reditelja Andraša Urbana predložak je za forumsko-dokumentarističko – muzičku predstavu koja eksplozivno istresa mnoštvo društveno vrelih pitanja, od položaja nacionalnih manjina, preko bankarskog ropstva, do političkog marketinga. Predložak je za forumsko-dokumentarističko-muzičku predstavu koja eksplozivno istresa mnoštvo društveno vrelih pitanja, od položaja nacionalnih manjina, preko bankarskog ropstva, do političkog marketinga. “Gogoland” je imaginarna zemlja, antiutopija u kojoj vlada „demokratska diktatura”, gde je hipokrizija poželjan i podoban način mišljenja i delovanja.  Ocena bloga: 8.25/10.00

Nagrade: Za najbolju režiju drugog teatarskog festivala Pozorišno proleće u Šapcu nagrada Andrašu Urbanu. Nagrada za muziku u predstavi za Irenu Popović.

BELA KAFA, Narodno pozorište, Beograd; tekst: Aleksandar Popović, dramaturg: Molina Udovički Fotez, reditelj: Milan Nešković


Premijera: 4. maj 2015.

Uloge: Branko Vidaković, Olga Odanović, Pavle Jerinić, Vanja Ejdus, Nenad Stojmenović i Nada Šargin

Bela kafa. Paradoks, kao osnova tretiranja problema prilikom rada na svakoj pozorišnoj predstavi, kod Aleksandra Popovića se javlja već u samom naslovu. Aleksandar je i tvrdio da nije dramski već pozorišni pisac. Ovaj komad, je vrlo verovatno, najintimniji Popovićev komad, jer obrađuje dve teme, Drugi svetski rat i Goli otok. Aleksandar je kako sam tvrdi preživevši oba stradanja, posvedočio scenama izazivanja onog najanimalnijeg od svakog ljudskog bića, kako predatora tako i žrtve. On ipak obrađuje ove teme kroz prizmu jednog prostora i jedne autentične, a opet jako prepoznatljive srpske porodice. Jel porodica je nukleus društva. Sistematsko uništavanje iste je tema koja mene intrigira. Pozorište je idealno mesto da kreativnim procesom proniknemo u dubinu kolektivnog stradanja jednog naroda, kroz individualne sudbine šestočlane srpske građanske porodice koja odavno ne postoji. Na kraju komada Aleksandar Popović postavlja pitanje „Ko smo?“ Ja nemam odgovore… Milan Nešković Ocena bloga: 7.50/10.00

Nagrade: Na 21. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu – nagrada ARDALION ZA NAJBOLJU ŽENSKU ULOGU – dodeljena je Nadi Šargin za ulogu Zore Šišarke. Nagrada ARDALION ZA NAJBOLJU KOSTIMOGRAFIJU – dodeljena je Marini Vukasović Medenica, nagrada ARDALION ZA EPIZODNU ULOGU – dodeljena je Olgi Odanović za ulogu majke Janje. Gran pri za najbolju predstavu u celini na 32. Susretima pozorišta u Brčkom. Reditelj Milan Nešković je 2015. godine dobio nagradu Ljubomir Muci Draškić.

SLIKE IZ ŽIVOTA VLADIKE NIKOLAJA, Centar za kulturu i obrazovanje Rakovica; tekst: Ljubomir Ranković, adaptacija: Željko Hubač, režija: Vladimir Lazić

Premijera: 16. septembar 2017.

Uloge: Boris Pingović, Snežana Savić, Nenad Stoimenović, Predrag Miletić i Marija Krulj

Postavljanje predstave koja se bavi životom Vladike, višestruki je izazov s obzirom na široko polje rada i stvaralaštva Vladike Nikolaja. Otvaranjem jedne nove oblasti u pozorišnom stvaralaštvu u spoju duhovnosti i pozorišne umetnosti, prevazilazimo  granice dosadašnjeg rada u pozorišnoj umetnosti koja se do sada odnosila samo na elemente rasvetljavanja likova iz duhovnog života kroz monologe ili dramske prikaze. Po prvi put će se na najvišem umetničkom nivou, u vidu pozorišne predstave predstaviti Vladika Nikolaj.

Marko Radojičić 
Marko Radojičić http://bgedtculture.blogspot.rs/
Rođen u Čačku 1982. godine. Inženjer telekomunikacionog saobraćaja. Ljubitelj i pratilac kulturnih dešavanja. Pokrenuo blog o kulturi, Belgrade Edt Culture, u cilju njene popularizacije. Svojim pisanjem želi da promoviše književnost, pozorište, film, izložbe, muziku i igru. Živi i radi u Beogradu. Član UNS-a i međunarodnog udruženja novinara (International Federation of Journalists)